Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Beograd je izbjegao jugoslovensko ime na početku - prije svega premijer Nikola Pašić - da bi se prikrio unitaristički karakter države, a ni hrvatske i slovenačke elite nisu želele da ga prihvate

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) se od samog početka našla u vrtlogu. Najprije je morala da učvrsti međunarodni status i odbrani granice koje su osporavale sve susjedne zemlje, osim Grčke.

Na unutrašnjem planu, Vidovdanski ustav iz 1921., kojim je ustanovljena unitarna država, usvojen je nekvalifikovanom većinom zbog bojkota hrvatskih predstavnika, što je bio izvor stalnih kriza sve do raspada zemlje 1941. Istovremeno, Ljubodrag Dimić, član Srpske Akademije nauka i umjetnosti, kaže za RSE da je u tom haosu jedino centralizovana država mogla da drži granice i omogući funkcionisanje, jer je riječ o razdrobljenom prostoru, javlja Radio Slobodna Evropa.

U Srbiji su na kritike da dominira zajedničkom državom – polazeći od njene pobjedničke uloge u ratu, ogromnih žrtava (oko četvrtine stanovništva) – navodili da je bila ekonomski devastirana te da se, po rečima Dimića, 70 posto kapitala nalazilo u Zagrebu.

Ključnim su se, ipak, pokazale razlike u vjeri, historiji i tradiciji, pa i jezičke. Doduše, autori, poput američkog Endrjua Vohtela (Andrew Wachtel), smatraju da su razlike unutar italijanskih ili njemačkih dijalekata u vrijeme ujedinjenja 1871., bile veće nego među Južnim Slovenima.

Stoga antropolog iz Ljubljane Božidar Jezernik ističe za RSE da je od samog početka trebalo stvarati Jugoslovene, po ugledu na izjavu Masima d'Azelja (Massimo d'Azeglio) na prvom zasjedanju italijanskog parlamenta: “Stvorili smo Italiju, sad još treba stvoriti Italijane”.

Međutim, Beograd je izbjegao jugoslovensko ime na početku – prije svega premijer Nikola Pašić – da bi se prikrio unitaristički karakter države, a ni hrvatske i slovenačke elite nisu želele da ga prihvate. Umjesto toga, potenciralo se da su Srbi, Hrvati i Slovenci “troimeni narod“, “tri plemena istog naroda“ ili “djetelina sa tri lista“.

Naime, mnogi smatraju da ujedinjenje Južnih Slovena kasni za 50 godina, odnosno da su se već konstituisali kao nacije, čije postojanje je onemogućavalo projekat u kome bi unutar jugoslovenske države nastali Jugosloveni, po uzoru na pretvaranje Italijana i Nijemaca u posebne nacije, ili “melting pota“ u SAD.

Kako je hrvatski političar Ante Trumbić rekao prijestolonasljedniku Aleksandru: “Vaše visočanstvo, Jugoslavija je ogrtač, a nacija košulja“.

Uvođenje diktature kralja Aleksandra 1929. i promjena imena države u Jugoslavija, bio je zakašnjeli pokušaj da se formalizuje iluzija koja je bila u raskoraku sa interesima naroda na tom prostoru.

Naravno, ostali narodi nisu bili priznati. Tako je geograf Jovan Cvijić nazivao Makedonce “Južnim Srbima“. U Makedoniji i na Kosovu je bilo skoncetrisano tri četvrtine jugoslovenske žandarmerije, što su vlasti pravdale učestalim pobunama. Pri tome, više od milion stanovnika nisu bili Južni Sloveni (Mađari, Albanci, Nemci).

Razlike u interesima su produbljivane i zbog oprečnih političkih kultura. Za razliku od Hrvata, koji su imali iskustvo u nagodbenjačkoj politici u ugarskom Saboru, kod srpske političke elite, koja je bunama i ratovima stvarala državu, i dalje je provejavao radikalsko-hajdučki mentalitet. To potvrđuje ubistvo Stjepana Radića i još nekolicine hrvatskih poslanika u Skupštini 1928.

Ubistvo kralja Aleksandra 1934. i uspon Hitlera u Njemačkoj samo su ubrzali raspad Jugoslavije, koja je okupirana 1941. godine.

Autor: RSE

Manifestacijom se u hidžretskom mjesecu Rebiu-l-evvelu obilježava rođenje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.

Manifestacija Dani o Allahovom poslaniku “Selam, ya Resulallah” 2018, koju organizira Medžlis islamske zajednice Sarajevo bit će održana od 9. novembra do 8. decembra, a svečanost otvorenja će biti upriličena danas od 18.30 sati ispred Baščaršijske džamije.

Manifestacijom se u hidžretskom mjesecu Rebiu-l-evvelu obilježava rođenje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. kako bi se istaknule univerzalne vrijednosti islama: ljubav, solidarnost, altruizam, volonterizam, kojima je učio i pozivao Poslanik, a.s.

Također se programskim sadržajima predstojeće manifestacije afirmira bošnjačka kultura i tradicija, te daje prilika mladima za aktivno učešće u kreiranju pozitivnih uslova života, i pruža doprinos obrazovanja djece.

U narednih mjesec dana 30 programa će biti realizirani na različitim lokacijama širom Sarajeva, s više od 250 učesnika, najeminentnijih stručnjaka iz različitih vjerskih, kulturnih, društvenih oblasti koji dolaze iz čitavog svijeta.

Za realizaciju programa bit će angažirano 100 članova Medžlisa, kao i značajan broj volontera. Ove godine na svim sadržajima očekuje se oko 30.000 posjetitelja.

– Program koji organizujemo, po svom bogatom sadržaju i raznolikom auditoriju koji nastojimo privući, jedinstven je u našoj državi, pa i u Evropi. Fokus ovogodišnje manifestacije je razvijanje socijalne osjetljivosti prema svim potrebitim kategorijama u društvu – navode iz Medžlisa IZ Sarajevo.

Manifestacija je prethodnih godina bila izuzetno posjećena zahvaljujući angažmanu vrijednih članova Medžlisa te različitosti sadržaja, učešća najvećih bh umjetnika, pjesnika, akademika, te interesantnim sadržajima izložbi, knjiga, kompilacija, audio i video zapisa, kvizova, koji će i tokom predstojećih ‘Dana o Allahovom poslaniku’ biti organizirani.

Autor: Fena

Potopljeni hram sagrađen 1972., a odustalo se od ideje o njegovom premještanju zbog gradnje jezera za potrebe RiTE Ugljevik

Prošle su četiri decenije otkako je zbog gradnje vještačke akumulacije - jezera Sniježnica kod Teočaka za potrebe RiTE Ugljevik potopljena pravoslavna bogomolja, crkva posvećena svetom velikomučeniku knezu Lazaru. Potopljeni hram sagrađen je 1972. na zemljištu koje je darovao mještanin Kosta Đokić.

Tesali kamen

Djelimično potopljena crkva trenutno je zarasla u šiblje i do nje se teško dolazi. Neophodno je iskrčiti teren oko nje da bi se napravio normalan prilaz. Ali, u Rastošnici danas žive uglavnom stariji mještani koji nemaju snage i mogućnosti da to urade.

Mještanin Dragan Vasiljević (53) kroz zaraslo šiblje doveo nas je do crkve. Pokazuje na zidu visinu vodostaja u vrijeme kada je vode u jezeru bilo mnogo više nego ove godine.

- Možete vidjeti da je nivo vode išao do 1,7 metara. Učestvovao sam kao dječak u mobi, prilikom iskopavanja temelja za ovu crkvu. Kasnije su posao preuzeli vrsni majstori Sava Savić, Ljubo Mijatović, Luka Petrović. Tesali su kamen i pripremali ga za izgradnju crkve. U pitanju je kamen pješčar, zovu ga i tocilj - priča Dragan.

Autor: Lj. LJUBOJEVIĆ/avaz

Protojerej-stavrofor Jeremija Lazić, koji trenutno službu obavlja u Crkvi rođenja Presvete Bogorodice u Priboju, kaže da se u startu odustalo od ideje da se crkva prenese na drugu lokaciju.

- Da je kojim slučajem samo jedan metar bila niža takozvana uljevna gljiva na brani jezera Sniježnica, crkva bi ostala na suhom. Kada se u jezeru akumulira veća količina vode, crkva bude potopljena za jedan metar. Sredstva za obeštećenje su isplaćena, ali je inflacija taj novac progutala - prisjeća se prijeratnih godina Lazić.

Prilozi mještana

Govoreći o legendama koje se u narodu ispredaju o glasovima koji se, navodno, ponekad javljaju iz jezera, mještanin Priboja Anđelko Delić kaže da se u takvim situacijama kod ljudi javlja strahopoštovanje i tako šire neobične priče i nastaju legende.

- Osnovna poruka tih priča je da se ne diraju bogomolje, da se ne ruše i ne odnosi kamen s njih - kaže Delić, ističući da su priloge za gradnju ove crkve svojevremeno davali i mještani Priboja, Sniježnice i Teočaka.

Prenesen manastir

Sudbinu potopljene rastošničke crkve nekoliko godina kasnije, 1982., doživio je i Pivski manastir. On je prenesen na drugu lokaciju zbog gradnje hidrocentrale na Pivi.

Grupa autora napisala je knjigu 'Žepa na svome izvoru', jedinstvenu monografiju nastalu iz njihove potrebe i želje da ostave trajan trag o životu u Žepi, o njenom geografskom, kulturnom i historijskom postojanju.

Autori knjige su Bećir Heljić, Jusuf Žiga, Esma Palić, Smajil Durmišević, Jusuf Kulić, Dževad Brgulja i Edin Šljivar. Promotori su bili prof. dr. Dževad Jahić, prof.dr. Enes Pelidija, prof.dr. Enver Imamović.

Idejni tvorac i jedan od autora prof. dr. Bećir Heljić kazao je Feni na sarajevskoj promociji, večeras u Domu Oružanih snaga BiH, da je tu knjigu pisalo sedam ljudi (svaki po određenu oblast) među kojima je izdvojio Esmu Palić 'jer je pokazala svojom ljubavlju da je jača od dušmana i muke'.

- Sve što je dosad o Žepi napisano (sociološka, socio-demografska i socio-historijska oblast) imao je prof.dr. Jusuf Žiga i djelomično prof. dr. Smajil Durmišević, koji je bio zadužen za duhovnu oblast. Ja sam u knjizi obradio ratnu oblast (humanitarni dio), a posebno je značajan doprinos knjizi dao Jusuf Kulić, koji je obradio poglavlje Drugog svjetskog rata - kazao je Heljić. Dodaje da su novac od prodaje knjige namijenili za izgradnju kuće porodice Palić u Žepi.

Sadašnje stanje u Žepi u knjizi je obradio Edin ef. Šljivar, porijeklom iz Fojnice. U knjizi je pisao o periodu 'od poslije agresije odnosno od prvih ostvarenih povrataka u Žepu, a i u izjavi za Fenu večeras je kazao da 'stanje u Žepi nije dobro'.

Upečatljivo je, kaže, da u Žepi danas ima više nego duplo manje Bošnjaka-stanovnika Žepe, u odnosu na 2006. godinu, kad je došao u službu za imama žepske džamije. Većina tih ljudi živi teško, a njihove probleme 'gotovo da ne prepoznaje nijedna institucija u ovom društvu, generalno'.

- Trend smanjenja se, nažalost nastavlja. Samo ozbiljna intervencija cijelog društva zapravo može taj točak destrukcije zaustaviti i možda ga pokrenuti u kontra smjeru u odnosu na ovaj trenutni. To je tužna činjenica s kojom se valja suočiti i protiv koje valja raditi - naglasio je ef. Šljivar, koji je glavni imam u Medžlisu IZ Žepa.

U knjizi su, istaknuto je na promociji, iznesena svjedočanstva o posebnosti i otporu Žepe i njenih stanovnika pred mnogim olujama, pa čak i onim najtežim, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

IB.com/FENA