27
Februar

KAD JE RODILA TROJKE, MUŽ JE OTIŠAO PO PELENE: VRATIO SE KAD SU DJECA BILA VEĆ ODRASLI LJUDI

Živjeli su u malom gradu, kao obična porodica. Oboje su radili, dani su prolazili u svakodnevnim aktivnostima. Tada se desilo čudo: ona je zatrudnila. Na ultrazvuku ih je čekalo još jedno iznenađenje: dobit će trojke.

 


Ilustracija
 

Sve bi bilo uredu, da je novca bilo više, ali dani su prolazili u isčekivanju nepoznatog.

 

U sedmom mjesecu Ana je osjetila trudove. Došla je hitna po nju, a nekoliko sati kasnije, doktor je javio Nenadu: “Čestitamo, dobili ste trojke!”

 

Ana je bila presretna, napokon su svi tu – porodica je na okupu. Iz nekog razloga, muž nije dijelio tu radost. Povlačio se u sebe, zamišljeno je zurio u jednu tačku.

 

 

Prošlo je dvadeset dana, kada je Ana sa bebama došla kući iz porodilišta. Nenad je otišao po pelene za djecu i nije se vratio!

 

Ana ga je zvala na telefon, tražila kod prijatelja, rodbine, ali je samo saznala da je dobro.. Koliko god je pokušavala da dođe do njega, nailazila je samo na šutnju….Ana je odlučila da se pozabavi djecom, o Nenadu više nije htjela da razmišlja.

 

Oko djece su joj najviše pomagale majka i sestra. Kada su djeca malo odrasla, Ana je dobila posao, a djeca su išla u vrtić. Kada su djeca napunila 4 godine, Ana je donijela važnu odluku: zbog posla se iz unutrašnjosti preselila u glavni grad.

 

Bila je marljiva i vremenom je daleko dogurala na poslu. Sreća je bila što je radila u dobroj firmi i uz pomoć države, kao samohran roditelj, uspjela je da uz beneficije kupi stan. Djeca su krenula u školu, a njena majka joj je mnogo pomagala oko njih.

 

Prošlo je deset godina od kako je posljednji put vidjela muža. Jednog dana kada je izlazila iz firme, srela je Nenada. Radio je u firmi sličnoj njenoj, ali dok je ona bila na rukovodećoj poziciji, on je radio kao obični menadžer.

 

Nenad je prvo bio zbunjen, jedva je prepoznao Anu, da bi zatim počeo da se pravda zašto je iznenada otišao.

 

Tražio je da mu oprosti i da mu dozvoli da viđa djecu. Ani je prekipjelo! U par riječi stala je sva gorčina koja se nakupljala godinama:

 

“Tako kako ti klečiš preda mnom, ja sam dvije godine klečala pred šefom da bih dobila slobodne dane kada su djeca bila bolesna. Radila sam danju i noću kako bih imala dovoljno da ih nahranim, dok si ti bio ko zna gdje.

 

Danas kada sma napokon uspjela da izgradim i sredim sebi život, ti bi da ti dam mjesta u njemu?!? E, pa ne može!

 

I kada djeca odrastu oni će sami da odluče da li će komunicirati sa tobom ili neće, ali od mene ne očekuj podršku!”

 

Nije znala da li se pokajao, da li mu je krivo što je tako postupio, u svakom slučaju o njemu više nikad ništa nije čula. Odlučila je da djeci sve ispriča, da oni sami kasnije odluče da li će htjeti da budu u kontaktu sa takvim čovjekom, piše “Stil“.