28
Juni

ŽELE ŽIVJETI OD SVOGA RADA: NEMA KUĆE KOJA NEMA BAREM JEDNE NJIHOVE PAPUČE, IZVOZE I U NJEMAČKU

Published in Istočna Bosna

Primjer grupe invalidnih osoba, okupljenih u Udruženju oboljelih od cerebralne paralize i distrofije Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, vjerovatno je najbolji pokazatelj kako se sve može kada se želi i hoće.

 

prevet gorazde

 

I u situaciji kada postoje konkretne zdravstvene i fizičke prepreke, njih to nije spriječilo da ostvare svoj san - a to je da rade i zarade nešto novca.

 

Riječ je o desetak osoba oboljelih od cerebralne paralize i distrofije, uposlenih u Radionici ‘Životna Pomoć za radnu okupaciju osoba sa invaliditetom Goražde’, koji daleko od svih dnevnih događanja, od 2005. godine svojim rukama izrađuju razne predmete i prodaju ih, uglavnom onima koji su prepoznali njihov ogroman entuzijazam, trud i neizmjernu želju za radom.

 

Podrška Kantona jednom godišnje je 2.000 KM

 

Prema riječima Mirsade Ćulov, direktorice, Radionica je osnovana nakon što se shvatilo da neki članovi njihovog Udruženja nikada neće imati priliku da se zaposle i žive od svog rada.

 

- Bez obzira na psihičku spremnost, mi smo svjesni da se jedan dio naših članova ne može zaposliti u zdravu sredinu, jer nažalost u našem društvu, bez obzira koliko se trudili da to promijenimo, još uvijek postoje predrasude prema određenim populacijama, u ovom slučaju prema nama. Uz sve to, nesreća je i što nas Kanton ne može sistemski finansirati. Podrška Kantona po javnom pozivu jednom godišnje iznosi do 2.000 KM. Ne znam koje su to aktivnosti koje se za 12 mjeseci mogu iznijeti u tom iznosu. Osim toga, Udruženje još od Gradske uprave dobije 250 maraka, i to su jedina naša redovna godišnja sredstva - iznosi na početku razgovora Ćulov.

 

Zbog situacije u kojoj zajednica godišnje ne može izdvojiti više od 2.250 KM, članovi Udruženja oboljelih od cerebralne paralize i distrofije Bosansko-podrinjskog kantona Goražde pokrenuli su Radionicu u kojoj su prvo 2005. godine od drveta izrađivali dječije igračke – puzle.

 

- Radionica je pokrenuta 2005. godine, a zahvaljujući prijateljima iz Njemačke, koji su nam pomogli u adaptaciji prostora i nabavci potrebnih mašina, krenuli smo sa projektom. Igračke smo prodavali njemačkim obdaništima, a sve je trajalo dvije godine. Nakon što smo igračkama napunili određeni broj njemačkih obdaništa morali smo prekinuti proizvodnju, jer kod nas niko nije htio kupiti igračke, ne zato što je njihov kvalitet bio loš, nego zato što su za daleko manje novaca mogli kupiti druge igračke, koje su istina bile sumnjivog kvaliteta. Odlučili smo prekinuti proizvodnju, jer nije bilo smisla proizvoditi nešto za što nemate kupca, a ni mjesta za lagerovanje nismo imali - priča Ćulov.

 

No, vrijedni Goraždani nisu se predavali, a njihovu želju za privređivanjem prepoznao je i menadžment kompanije ‘Prevent Group’ od kojih dobijaju ostatke materijala za izradu automobilskih presvlaka, i od njih prave kućne papuče, piše Faktor.

 

- Pitali smo kompaniju i dobili pozitivan odgovor. Napravljen je ugovor, a od prijatelja iz Njemačke dobili smo podršku u nabavljanju mašina. Pomogao nam je i Fond za zapošljavanje osoba sa invaliditetom - kaže Ćulov.

 

Nema kuće u gradu koja nema barem jedne njihove papuče U Radionici danas rade četiri osobe, koje su prijaveljene, ali uz saradnike koje angažuju, obično ih je desetak.

 

Dnevno ova mala, ali vrijedna grupa, proizvede 50-tak kućnih papuča, ukrasnih jastuka, te drugih aksesoara. Pomoć je stigla i od Humanitarne organizacije ‘Care’, a od platna kojeg su kupili, šiju posteljinu i kuhinjske kecelje.

 

- Moram biti iskrena i reći da papuče najviše kupuju naši sugrađani - Goraždani i sigurna sam da nema kuće u gradu koja nema barem jedne kućne papuče koje su proizvedene u našoj Radionici. Radi se o vrlo kvalitetnom artiklu, napravljenom od visokvalitenog materijala, u čijoj se izradi ne koristi karton i ljepilo, a mogu se prati u veš-mašini - ponosno ističe Mirsada.

 

Ono na što su zaposleni u ovoj Radionici još ponosni je podatak da su prošle godine jedan dio papuča prodali klijentima u Njemačkoj.

 

- To nam je bila prva distribucija papuča van naše zemlje i ponosni smo na tu činjenicu. Nažalost, trenutno nemamo neku ozbiljniju narudžbu i to je ustvari naš najveći problem. Kada bismo imali malo više razumijevanja, prije svega firmi koje žele biti društveno odgovorne, i koje bi za svoje radnike naručile samo po jedan par papuča, naša Radionica bi opstala, a mi koji smo u njoj zaposleni, imali bismo šta raditi cijelu godinu. Nama to znači puno, ne samo što bismo pomogli kućnom budžetu naših porodica, nego i zato što bismo dokazali zajednici, da i pored toga što smo osobe sa invaliditetom, možemo biti korisni društvu i živjeti od vlastitog rada - poručila je na kraju razgovora Ćulov.

 

(Hayat / Foto: Faktor)