Kada je Milorad Dodik ušao u avanturu rušenja ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine, za potpuni uspjeh mu je bila neophodna promjena vanjskopolitičkih okolnosti, koja ne da se nije desila, nego ga je dovela do više direktnih okršaja sa zapadnim silama.
Pobjeda Donalda Trumpa na izborima u SAD-u je za Dodika značila nadu da će mu biti ukinute američke sankcije i da će umjesto izopćenika u međunarodnim odnosima postati prihvaćen. Njegov udar na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine je u tome slučaju trebao da naiđe na razumijevanje američke administracije, ali i nekih evropskih država.
To se nije desilo i međunarodni položaj Milorada Dodika se zapravo samo pogoršao.
Evropska unija zbog sistema u kojem se zahtijeva jednoglasnost prilikom uvođenja sankcija na nivou organizacije, te zaštite koju Dodiku pruža Orbanova Mađarska nije bila u mogućnosti da uvede sankcije te su se neke države odlučile na pojedinačni pristup.
Njemačka kao ekonomski najmoćnija država u Evropi je pokrenula lavinu sankcija Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću. Zatim se sankcijama pridružila i Austrija, čime je Dodik i prvi put zvanično od država članica EU stavljen u red političara koji su isključeni iz regularnih političkih tokova.
Nakon Njemačke i Austrije, sankcijama za Dodika su se pridružile i Poljska i Litvanija. Nizozemska je poručila da ne uvodi nacionalne sankcije, ali su poručili da će se zalagati za obustavu EU finansiranja projekata u Republici Srpskoj.
Konačno udar za Dodika je došao i u vidu objavljenog non-papera koje su spremili Njemačka i Francuska. Ovim non-paperom su Dodik, Stevandić i Višković označene kao osobe sa kojim ne može biti razgovora. Također je naglašen i prekid finansijske podrške i projekata za Republiku Srpsku kao jedna od mjera.
To što je ovakav dokument usklađen između Njemačke i Francuske pokazuje da Dodik ne stoji dobro ni u očima službenog Pariza.
U Dodikovim najavama promjene svjetskog poretka nakon što Donald Trump preuzme Bijelu kuću, Dodik je bila potrebna suštinska promjena američke politike prema Bosni i Hercegovini. Signali koji dolaze iz Washingtona ukazuju na to da do "kopernikanskog okreta" neće doći i da će u "najboljem" slučaju po Dodika američka politika biti puno manje zainteresovana za ovaj prostor.
Prostor koji nastane američkim manjim interesom će morati popuniti države iz Evrope, a uvođenje sankcija je jasan dokaz da Dodik tamo trenutno se ne posmatra kao mogući sagovornik.
Ovakav razvoj vanjskopolitičke situacije ne treba biti razlogom za likovanje političara koji sebe označavaju probosanskim. jer druga vrsta poruka jeste da Bosna i Hercegovina mora sama riješiti svoje probleme, a to podrazumijeva da institucije moraju uraditi posao za koji su plaćeni i provesti zakone na teritoriji čitave države.
Pritisak na Dodika i kompaniju iz EU je dobar znak, ali je na institucijama BiH da slome ustav na državu i ispune nalog Suda BiH i privedu osumnjičeni trojac.
