- Taj dan su jeli za stolom. Došli su i odveli ih do mesnice. Prvo je išao moj muž, a za njim i moji sinovi. Rekli su da će se vratiti odmah. Međutim, ni nakon pet dana nije ih bilo. Za to vrijeme pljačkane su kuće, odvođena stoka - pričala je majka Hava.Hava je za svojim sinovima i mužem, Muharemom, Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom tragala 22 godine.

 

Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u aprilu 2014. godine, u najvećoj masovnoj grobnici na ovim prostorima, u Tomašici. Ukopani su u julu iste godine.

 

 

To je samo jedan u nizu zločina koji su počinili pripadnici Vojske RS-a.

 

U amfiteatru Memorijalnog centra Kovači u Sarajevu sinoć je izvedena poema "Hava majko koliko ti je srce", autora Sabita Bekte, posvećena majci Havi Tatarević.


Izvođenju poeme, koja je održana u okviru u sklopu manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2022", prisustvovala je 84-godišnja majka Hava.

 

Majka Hava je simbol bošnjačkog stradanja, simbol bošnjačke majke, heroine, bola, tuge i žalosti, ali također i simbol života, utjehe i nade.

 

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima, optuženi su Dušan Milunić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Željko Grbić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović.

 

U optužnici se, između ostalog, navodi da su u vremenskom periodu od 23. do 28. jula 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i milicije Srpske Republike Bosne i Hercegovine usmjerenog protiv bošnjačkog stanovništva sela Zecovi, općina Prijedor, i to: Dušan Milunić u svojstvu komandira Rasavačke čete koja je djelovala u sastavu 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske; Radomir Stojnić u svojstvu komandira Rezervne stanice milicije Rasavci; Radovan Četić u svojstvu predsjednika SDS-a i Kriznog štaba za selo Rasavci, a ostali optuženi kao pripadnici navedene čete, svjesno i značajno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor, u namjeri izvršenja progona osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koji je za cilj imao ubistva, prinudna preseljenja, mučenja, zatvaranja i dr.

 

Kao posljedica udruženog zločinačkog poduhvata na području sela Zecovi ubijeno je najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti, u logorima na području općine Prijedor 30, dok su ostali civili ubijeni na drugim lokacijama i pod drugim okolnostima poslije progona iz sela Zecovi.