Ključno pitanje jučerašnjeg kongresa SDP-a, na kojem je aktuelnom predsjedniku te stranke Nerminu Nikšiću produžen mandat, je zašto potpredsjednik stranke i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović nije prisustvovao?
Bećirović se istina dugo ne ističe u stranačkim odlukama niti komentira unutar stranačke procese. Ali to ne znači da ga stranka ne zanima niti da i samo ignorisanje stranke nešto ne govori.
Iako je Nikšić dugo odbijao da komentariše da će i dalje ostati predsjednik SDP-a, potvrdilo se ono što je bilo odavno poznato. Možda u toj stranci postoji nezadovoljstvo, ali ta kritična masa niti je glasna niti ima snagu da u ovom trenutku bilo šta pokrene.
S druge strane aktuelno rukvovodstvo okupljeno oko Nermina Nikšića je procijenilo da je ovo momenat kada ne bi bilo mudro mijenjati bilo šta i na valu uspostave vlasti na svim nivoima će pokušati nastaviti.
Svaka vrsta antagonizma i kritike unutar SDP-a se slomila na relaciji Nermin Nikšić - Irfan Čengić. Pomalo i paradoksalno radi se o dvojcu koju je preuzeo SDP nakon godina vladavine Zlatka Lagumdžije. Nikšić je predsjednik od 2014. a zajedno uz njega perjanica je bio i Čengić.
Ipak, ovaj potonji je već nekoliko godina van samog vrha stranke i uglavnom djeluje kritički na unutarstranačke procese i od SDP-a ima samo člansku kartu. Čengić je možda najglasniji, ali u toj stranci ima nekoliko istaknutih kadrova koji su, SDA-ovskim rječnikom rečeno ćutolozi.
No vratimo se Bećiroviću. Možda on i želi odvojiti stranačko djelovanje od funkcije koju obnaša, ali ne itekako indikativno da kadar stranke koji je osvojio preko 300 hiljada glasova, doduše uz podršku još sedam političkih opcija, ne prisustvuje tako važnom činu kakav je kongres, makar iz simboličnih razloga.
Jedno tumačenje bi moglo biti da Bećirović već sada priprema alibi za narednih nekoliko godina, pa da može reći kako na posljednjem kongresu nije želio učestvovati u donošenju nekih nestatutarnih odluka. Kritike u vezi toga iznosio je prvenstveno Čengić.
S druge strane stidljivo se u političkim krugovima provlači i ideja da bi Bećirović mogao organizirati neki svoj pokret. No, više od same špekulacije od toga za sada nema ništa, a poznavajući Bećirovićev politički rukopis to je i teško očekivati.
Ipak, zanimljivo je da je ideja o produženju aktuelnog mandata Nikšiću došla baš od tuzlanske grupe delegata, što je Bećirovićeva baza.
SDP je jučerašnjim kongresom u potpunosti odigrao na Nikšića, koji je u vrućoj stolici premijera FBiH, pa stoga ima i veću odgovornost da stranku povede ka lokalnim izborima 2024.
Aktuelnom lideru SDP-a mnogo se zamjerao njegov lični rezultat na izborima, a ključni test za Nikšića će biti izbori 2024.
Da je Bećirović kontra aktuelnog predsjednika potvrdio je i nedavni potez kada je pozvao međunarodnu zajednicu da nipošto ne odblokira finansijska sredstva Miloradu Dodiku, samo dan nakon što ne Nikšić u Mostaru naglašavao važnost kompromisa u vlasti na državnom nivou.
Bećirovićeve, kao i Čengićeve stavove mnogi često tumače dosta desnijim u odnosu na SDP pa to može biti i signal jedne tihe borbe dvije struje, koje još uvijek nisu javno konfrontirane u potpunosti. Međutim, jasno je da Bećirović trenutno ne želi unutarstranačku borbu s Nikšićem, ali je neminovno da kalkuliše i čeka vrijeme, koje mu za razliku od Nikšića sa višegodišnjim mandatom, ide u prilog.
