Na suđenju za zločine počinjene u Ključu, svjedok Državnog tužilaštva izjavio je da su u augustu 1992. vojnici odveli njegovog oca i još trojicu komšija, čija su tijela pronađena narednog dana.
Samir Dizdarević ispričao je da je 11. augusta 1992. po njegovog oca i trojicu komšija došla grupa srpskih vojnika i da su ih odveli ka izlazu sela, a da se ubrzo poslije „čuo rafal“.
„Otac se nije vratio tu večer, ujutru sam se zaputio prema centru sela, vidio sam mamu kako se vraća iz pravca Muhića kuća i plače. Tada mi je rekla ‘Sine Samire, nema više tate’. Otišao sam da vidim i sam. Prizor je bio jako težak, ko nije doživio riječima mu se ne može opisati. Četiri nepomična tijela, kao trupci od drveta. Moj otac je bio lijevo od puta, ostala trojica na putu. Oca nisam po licu mogao prepoznati jer je bilo utučeno. Preko stomaka ga je pokosio rafal. Rifetu je glava bila toliko povrijeđena da mu je mozak ispao”, istakao je svjedok, prenosi Birn.
Na pitanje tužiteljice Olivere Đurić o osobama koje su ubile njegovog oca, Dizdarević je rekao da nije upućen u imena, ali da je na internetu čitao i da misli da se radi o „gospodinu Bošku Deviću“.
Optužnica tereti Devića da je kao pripadnik 17. ključke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno s još tri pripadnika iste brigade, 11. augusta 1992. učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva te u ubistvima četiri Bošnjaka čija su tijela izmasakrirana.
Svjedok Odbrane Radenko Savić naveo je da je optuženi od kraja jula do polovine septembra 1992. godine bio u radnoj jedinici čiji zadatak je bio izgradnja dalekovoda.
„Ujutru su prozivani ljudi sa spiska koji su činili tu radnu jedinicu, njih oko 15-tak, među njima i Boško Dević. Ja sam bio zadužen da ih kamionom vozim ujutru i navečer vraćam. Radilo se od ponedjeljka do subote, a nekada čak i nedjelje su bile radne… Negdje sredinom septembra Nikica Lukić ih proziva, fali šest ljudi i tada mi je rekao da su otišli na bihaćko ratište. I Dević je otišao“, pojasnio je Savić.
Dodao je da su pripadnici ove jedinice nisu bili naoružani i da su bili različito obučeni –neki komplet u civilu, dok su neki imali po jedan dio vojne uniforme.
Na današnjem ročištu, kao drugi svjedok Odbrane, Ismet Hasanbegović je rekao da je po povratku u svoje selo Donji Kamičak čuo priče da su ubijena četvorica ljudi iz Gornjeg Kamička.
„Sve što znam, znam iz priča. Čuo sam da su se Milovan i Jovan Kondić u Gornjem Kamičku sastali sa Srbima iz sela Peći i da su oni ubili ova četiri čovjeka“, pojasnio je Hasanbegović.
Suđenje će se nastaviti 25. septembra.
