Dina

21
Novembar

Malo ko zna da je on stariji brat čuvenih srebreničkih radioamatera, blizanaca, braće Sejada i Senada, s kojima je tog 11. jula 1995. godine krenuo u koloni smrti, da bi se izgubili tokom prvog velikog granatiranja kolone u području Kamenice.

 

Rabija 3

Piše: Almasa Hadžić

 

U Tuzli je u četvrtak uvečer, od posljedica koronavirusa, umro profesor Adem Dautbašić. Umro je „dragi profesor“ s kojim se na društvenim mrežama, od trenutka saznanja za njegovu smrt, opraštaju njegovi učenici iz Mješovite srednje hemijske škole iz Tuzle, s nevjericom da su izgubili svog profesora hemije.

 

Vjerovatno mnogi od njegovih učenika, pa i oni koji su ga u gradu poznavali kao dobrog, kulturnog i smjernog „profesora Adema“ nisu znali koliko porodične tragedije, u sebi nosio ovaj čovjek, koji je 1995. godine, nakon pada Srebrenice lutao brdima od Srebrenice do Zvornika, pa opet do Žepe da bi, konačno nakon 20 dana, stigao u Tuzlu.

 

Malo ko zna da je profesor Adem stariji brat čuvenih srebreničkih radioamatera, blizanaca, braće Sejada i Senada, s kojima je tog 11. jula 1995. godine krenuo u koloni smrti, da bi se izgubili tokom prvog velikog granatiranja kolone u području Kamenice.

 

Kad sam u decembru 2001 godine, u tuzlanskom Domu penzioner, pokucala na vrata sobe 606 u kojoj je živjela Rabija-hanumu Dautbašić sa svojim nepokretnim sinom kojemu je naprasna bolest već bila oduzela i moć govora, ispričala nam je da od djece ima još sina Adema i kćerke Zinetu i Mirsadu.

 

„Za mene je život nešto što drugom pripada. Nemam radosti, nemam želja, nemam prohtjeva. Dođe mi kona iz susjedne sobe. Posjedi malo, šuti i ne vidim kad izađe. I njoj jedinac sin poginuo. Okrenem se kroz prozor, snijeg pada. Pogledam na drugu stranu, ono, dijete mi nepokretno na krevetu, očima govori da mu nešto treba. Gledam ga kako vehne, pa se sjetim kad je bio zdrav, upisao fakultet. Onda poredam po stolu ove fotografije da se moje djece malo nagledam. Sejad i Senad su se uvijek skupa fotografisali, jer jedan bez drugog nisu nigdje išli“, ispričala nam je neutješna majka Rabija, tačno dva dana uoči jednog od, tada, nadolazećih bajrama.

 

Da joj nije, kaže, Adema, teško da bi ona, što od bolesti, što od tuge, mogla hizmetiti svom nepokretnom sinu koji je obolio nakon prve godine fakulteta.

 

A Adem joj je navraćao svaki dan.

 

Nekad jednom, nekad dva puta, kaže.

 

Dvije godine kasnije, u martu 2003.godine, na vijest da su pronađeni i identifikovani posmrtni ostaci njenih blizanaca Sejada i Senada, ponovo smo u Domu penzionera u Tuzli posjetili Rabija -hanumu.

 

„Pitam ja mog Adema da mi sve po redu kaže, da ništa ne krije, jesu li im cijela tijela. Reče mi jedan je pronađen u grobnici u Pilici, a drugi u Novoj kasabi. Cijeli su skeleti im ostali, čak je Adem vidio i ranu od metka na Sejadovoj ruci, rekao mi je - ispričala nam je majka Rabija.

 

Čula je veli, da su se Senad i Sejad izgubili u koloni, da su ih neki vidjeli u predjelu Nove Kasabe, kako pod uticajem bojnih otrova, plačući dozivaju jedan drugog.

 

Desetak dana kasnije, 31.marta 2003.godine u Potočarima su ukopani braća Sejad i Senad Dautbašić. Majku Rabiju pronašli smo među tabutima njenih sinova kako rukama miluje zelenu čohu kojom su prekriveni i šapatom moli svoje kćerke Zinetu i Mirsadu da ne plaču. Od svega što se još od nje moglo čuti bile su samo riječi „dobra moja djeca“.

 

Sin Adem, tada već profesor u školi, tabute svoje braće spustio je u mezar. Ispratio je Adem na bolji svijet i svog nepokretnog brata, a ubrzo i majku i sa svoje dvije sestre ostao da svjedoči tragičnu sudbinu dvije čuvene bratunačke porodice Dautbašić i Abduharhmanović, obilježene tragedijom Srebrenice.

 

Ove godine, dva dana uoči godišnjice obilježavanja genocida u Srebrenici, u fotografskoj radnji tuzlanskog fotoreportera Ahmeta Bajrića Blicka, srela sam profesora Adema Dautbašića.

 

Uvećao je porodične fotografije na kojima su njegovi otac Daut, majka Rabija, braća, sestre, strine, amidžične ..

 

Veli ne zaboravlja likove svojih najbližih, koji nisu među živima, ali podvlači da je, ipak, „dobro ponekad pogledati u fotografiju“.

 

Koliko je tuge u sebi nosio ovaj čovjek, znao je samo on. Osjećalo bi se to kad bi u razgovoru tema bila Srebrenica, ustvari, njegova nezarasla rana koja je uzela mnoge koje je volio.

 

Profesor Adem Dautbašić umro je u četvrtak uvečer. Otišao je za majkom, ocem i trojicom braće, čiju je sudbinu nikad nije prebolio.

 

Iza njega ostali su supruga i dvoje predivne djece, dvije neutješne sestre.

 

„Zvali smo ga babo“ kroz plač mi je kazala Ademova amidžična poznata srebrenička doktorica Fatima Klempić-Dautbašić.

 

Do zadnjeg trenutka, kaže, nadali su se da će pobjediti neman zvana korona.

 

Nije uspio.

21
Novembar

 

Ajnija Hakić i Avdo Krdžić (1983.) su prijavljeni iz SAD-a za glasanje putem pošte za općinu Srebrenica, i oboje su dobili koverte sa pogrešnim glasačkim materijalom. To što CIK tvrdi da Ajnija nije u centralnom biračkom spisku, a da je Avdo prijavljen da glasa za općinu Lukavac su neistine. Kazao je to za Faktor kandidat za načelnika Srebrenice Alija Tabaković.

 

- Mi smo se žalili Sudu BiH za Ajniju Hakić jer joj je prijava odbačena, i Apelacioni odjel je prihvatio naših 127 žalbi medju kojima je i njeno ime, a 5 odbacio za što imamo dokaz. Ako Ajnija Hakić nije na biračkom spisku, kako to da je dobila kovertu sa glasačkim materijalom za općinu Srbac - pita Tabaković, dodajući da osim glasačkog materijala imaju i kovertu koja to dokazuje.

 

Nadalje, kaže da zaista jeste postojao Avdo Krdžić iz Srebrenice koji je živio u Lukavcu i da je preminuo prije 10 godina.

 

- Avdo Krdžić koji je također kao i Ajnija dobio pogrešnu kovertu za Lukavac, je mladić koji živi u SAD i koji nikada nije živio u Lukavcu - pojašnjava Tabaković, koji ponovo naglašava da za sve propuste koji se događaju najveću odgovornost snosi CIKBiH.

 

Krdžić je naknadno dobio kovertu sa glasačkim materijalom za Srebrenicu i potom je u konzulat poslao glasački materijal.

 

 
21
Novembar

Iz Instituta za javno zdravstvo RS podsjećaju da je, uporedo s aktuelnom epidemiološkom situacijom, nastupila i sezona respiratornih virusa.

 


Ilustracija
 

Građane savjetuju kako da zaštite zdravlje u zimskim danima.

 

– Sa dolaskom hladnoće smanjuje se naša prirodna otpornost organizma i postajemo podložniji zaraznim infekcijama, prvenstveno respiratornog trakta. Svaki duži boravak u zatvorenim prostorijama s toplim i suhim vazduhom čini nas podložnijim na infekcije i utiče vrlo povoljno na širenje respiratornih virusa – precizirala je epidemiolog Jelena Đaković- Dević.

Ona je podsjetila sve građane na značaj pranja ruku vodom i sapunom u trajanju od 20 sekundi, te savjetovala ostanak kući u slučaju da osjetite bilo kakve simptome zarazne bolesti.

 

– Jako je bitno da, pored lične higijene, održavate i higijenu prostorija u kojima boravite, stanova i radnih prostorija. Svi grijani prostori imaju puno suvog vazduha koji utiče na našu sluznicu, koja onda postaje podložnija za prodor samog virusa. Čistite predmete i površine koje često koristite kvake, telefone, tastature – istakla je ona.

Potrebno je hraniti se uravnoteženo i redovno, izbaciti ili smanjiti upotrebu rafinisanih šećera, baviti se fizičkom aktivnošću i voditi računa da imate dovoljan broj sati sna. Sve će nas to, ističe, ona učiniti snažnijim u borbi protiv virusa.

Direktor Instituta Branislav Zeljković rekao je juče da je sve spremno za vakcinaciju stanovništva protiv sezonskog gripa, a koja će početi nakon što stigne nalaz kontrolne laboratorije Agencije za lijekove BiH.

21
Novembar

Richard Holbrook, glavni medijator za postizanje mira u Bosni i Hercegovini, je u svojoj knjizi “Završiti rat (To End a War)” objasnio zašto je vojna baza Wright-Patterson u Daytonu izabrana kao mjesto za pregovore o prekidu rata.


 

Site X – ovako je nazvano mjesto na kojem se trebalo pregovarati, a izbor mjesta je povjeren pomoćniku državnog sekretara za administrativna pitanja Patricku F. Kennedyju, diplomati sa više od 20 godina iskustva.

 

Holbrook je objasnio na osnovu kojih kriterija se birala lokacija.

  • Bio je važan svaki detalj. Site X treba da primi devet delagacija – iz svake balkanske zemlje, pet zemalja Kontakt grupe i predstavnika Evropske unije Carla Bildta. Idealno bi bilo imati mjesto na kome bismo bili izolovani od novinara i svih drugih ljudi spolja, dovoljno blizu Washingtona kako bi mogli doći visoki zvaničnici iz administracije, a ipak dovoljno daleko, kako je to kasnije u The Washington Postu napisao Michael Dobbs, da se ‘balkanskim gospodarima rata onemogući da jure u televizijske studije u New Yorku i Washingtonu svaki put kada pregovori udare o zid'”, obrazložio je.

Camp David, predsjedničko odmaralište nije prihvaćeno kao mjesto pregovora zbog toga što je Washington previše blizu i što bi se, kako je Holbrook ocijenio, suvše identifikovalo sa pregovorima iz 1978. između Egipta i Izraela. U ovom odmaralištu je postignut sporazum između navedenih zemalja.

 

Shodno navedenim kriterijima, Kennedy je smatrao da bi najbolje bilo da se pregovara u vojnoj bazi. Zato mu je u pronalaženju najprihvatljivijeg mjesta pomogao i Pentagon. Vrlo brzo je pronalazak sužen na tri lokacije – mornaričku bazu u Newportu, zračnu bazu Langley u Norfolku i zračnu bazu Wright-Patterson u Daytonu.

Iako je postojala mogućnost da pregovori budu u Newportu, ta mogućnost je odbačena.

  • Kada se pojavila mogućnost za Newport, senator Claiborne Pell je nazvao da nam ponudi pristup u neke od velikih kuća uz vodu u njegovoj rodnoj državi. Iako bi bilo zabavno razmisliti o ideji da Slobodan Milošević (op. a. predsjednik Savezne Republike Jugoslavije), Alija Izetbegović (op. a. bivši predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine) i Franjo Tuđman (op. a. bivši predsjednik Hrvatske) šetkaju oko The Breakersa, objekti u Newportu su bili suviše raštrkani”, prisjetio se Holbrook.

“Aluzija na silu koja neće škoditi”

Istakao je zašto je izbor pao na Dayton.

  • Kako nisam mogao sam pregledati mjesto, zamolio sam Rosemarie Pauli (op. a. Holbrookova pomoćnica) da pomogne Kennedyju. Dok su se vozili oko Wright-Pattersona, prostrane baze koja je mogla primiti 23.000 vladinih činovnika, Kennedy je uočio pet zgrada na gostujuće oficire, grupisanih oko centralnog parkinga, koj je dijelilo samo nekoliko metara. On i Rosemarie zaključili su da Wright-Pattersn ispunjava potrebe iako je trebalo dosta popravki i prepravki nekih prostorija. I tako je Dayton bio izabran za razgovore, na iznenađenje svih”, naveo je autor knjige i diplomata.

Prema njegovim riječima, izbor Daytona je iznenadio Miloševića i Evropljane. Milošević je poručio da ne želi “biti zatvoren kao sveštenik”, dok su Evropljani, naviknuti na raskošno okruženje, bili nezadovoljni što je mjesto “negdje usred Amerike”.

Ukazao je da se Bildt brinuo zbog strogosti vojne baze, ali je on mislio da takva aluzija na američku zračnu silu neće škoditi.

Istočna Bosna