Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Musatafa Nadarević poznati bh. glumac preminuo je nakon duge borbe sa teškom bolešću u 77. godini

Podsjećamo, Mustafi Nadareviću bio je dijagnosticiran karcinom pluća, nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije.

Mustafa Nadarević rođen je u Banjoj Luci 1943. godine.

Iako je živeo i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, najveći deo života proveo je u Zagrebu.

Pozorišnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu. Najpre je velike uloge dobio u domaćem pozorištu – Bogdan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundi Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leon u „Gospodi Glembajevima“ . Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri pa je dobio glavnu ulogu u predstavi „Lorenzacco“.

Osim toga glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama. Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama.

U filmu „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice iz 1985. godine istakao se ulogom Zijaha. Zatim su usledili filmovi „Već viđeno“ Gorana Markovića iz 1987. godine, „Glembajevi“ Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa „Kuduz“, „Gluvi barut“, „Praznik u Sarajevu“, „Puška za uspavljivanje“, „Ničija zemlja“, „Gori vatra“, „Nafaka“ i mnogi drugi. Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen normalan“ koja je snimana od 2007. do 2016. godine.

Kao reditelj je debitovao 1992. godine sa predstavom „Let iznad kukavičjeg gnezda“, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, „Zabune“ Alana Ejkborna (Alan Ayckbourn) u Satiričnom kazalištu Kerempuh, „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića u Hrvatskom naarodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Kongres Bošnjaka svijeta u Bosni i Hercegovini uputio je otvoreno pismo Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) u povodom uskraćenih prava glasačima u dijaspori.

• U posljednjih nekoliko dana dobivamo zabrinjavajuće vijesti od brojnih naših sugrađana po Americi i Evropi da usprkos pravovremenom registriranju za lokalne izbore u BiH kao i potvrdama sa vaših zvaničnih stranica da su uredno registrovani, njihovi glasački listići ili nisu stigli ili su stigli prekasno da bi bili popunjeni i vraćeni u BiH na vrijeme. Drugim riječima, brojnim građanima BiH u dijaspori je uskraćeno osnovno građansko pravo – pravo glasa na izborima u svojoj domovini – navode.

Napominju da i mediji prenose da ovakvi slučajevi uopće nisu rijetki, te da se mnogi bh. građani iz cijelog svijeta javljaju sa ovim istim problemom. 

• Ovo je krajnje alarmantno uzimajući u vidu da BiH dijaspora nije klasična dijaspora kao u drugim državama, nego jedan od glavnih motora bh. ekonomije u koju ona toliko nesebično ulaže. Stoga jedno ovako otvoreno izoliranje i bespotrebno zanemarivanje bh. građana u iseljeništvu može imati nesagledive posljedice na sve naše napore da podstaknemo i unaprijedimo ulaganje u domovinu. Istovremeno, u mnogim bh. općinama glasovi bh. građana iz dijaspore mogu biti presudni, time stavljajući pod upitnik rezultate ovih izbora ukoliko se glas dijaspore zanemari – saopćili su.

Stoga traže od CIK-a da, kao nadležan organ u kontroli izbornog procesa, preduzme sve mjere da osigura  svakom uredno registrovanom bh. glasaču iz dijaspore pravo da učestvuje na ovim izborima.

• Time što ćete im osigurati njihov glasački listić te odgoditi finaliziranje rezultata ovih izbora do onog datuma kad se njihovi glasački listići napokon zbroje. U protivnom, ovi izbori ne samo da neće biti validni, nego će i naša dijaspora ostati ponižena i odbačena upravo u toku pandemije u kojoj je njen entuzijazam i nesebična podrška možda i najviše potrebna – saopćili su.

Zdravstveno osiguranje i standard života općenito zahtijevaju sve više sredstava, a tokom istraživanja izdvojeno je 12 zemalja u kojima možete dobro i jeftino živjeti, pogotovo u mirovini, piše nypost.com. Jeftine stanarine, zdravstveno osiguranje i način života kao i bruto godišnje plaće diljem svijeta saznajte u tekstu.

Među njima je i jedna zemlja koja je jako blizu BiH – Slovenija. 

• Slovenija je prekrasna i jeftina. Dvočlana porodica na Bledu prima penziju oko 8600 kuna. Slovenija je odlična za planinarenje, izlete i šetnje, kao i skijanje i odmaranje u toplicama –  navodi se u članku New York Posta.

U selu Bajramovići nedaleko od Srebrenice žive majke Nura Mustafić i Mafija Hadžibulić.

 Tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine Nuri su ubijena tri, a Mafiji dva sina. Čim su se stekli uslovi vratile su se na svoja ratom razrušena ognjišta. Zbog pandemije koronavirusa (COVID-19) na području opštine Srebrenica uvedene su mjere, a između ostalog ograničeno je kretanje za starije osobe.

Nura i Mafija vrijeme provode zajedno otkako su se vratile u svoje mjesto. Tako je i ovih dana. Kažu da su one navikle na samoću.

•  Vjerujem da će ovo brzo proći. Naučile smo nasa dvije ovdje. Vidio si ovo moje imanje. Tu sam došla, odatle sam i krenula sa četiri člana porodice i vratila sam se sama. Ni unučeta ni ničega. I tako, ne znam šta da kažem, samo insan da ne oboli, a samoštinja je samoštinja. Tako nas prati – kaže Nura. Nura kaže da ona i Mafija žive gotovo 25 godina u samoći.
•  Bez svojih najmilijih.

Ali eto kažem ovdje se najbolje osjećam, neka je i samoća. Opet ima naroda, prolaze kola dole iz Sućeske, neko svirne, neko kaže kako si. I tako, znaš sve nešto očekuješ nešto bolje, ali ne znaš šta. Misliš ima još jedno dijete nisam našla, i sve mislim ono je živo, ali znam da nije, u grobnici je – priča Nura. Kada je lijepo vrijeme Nura da “joj vrijeme brže prođe radi oko kuće” .

•  Imamo i krompira smo kupile, i luka, mrkve, peršuna, hvala Allahu usijat ćemo svega. Nekako ćemo usijati – kaže Nura.

Mafija Hadžibulić kaže da “ona i Nura žive isto kao i prije” – Meni isto ko i prije.

Ništa se nije promjenilo, same smo navikle, živjele smo toliko same. Svejedno mi, samo eto što ne smijemo se kretati, nigdje ići nismo ni prije toliko išle. Same pričamo, ispričamo svoje priče, jedemo, legnemo, šta ćemo drugo – govori Mafija i dodaje da one žive s tugom za svojom djecom gotovo 25 godina.

•  Za svojim najmilijma. Neko kaže davno je to bilo, šta pominjemo više. Nama je juče bilo. Isto kao da je juče. Mi nikada nećemo zaboraviti. Umrijet ćemo, na tabutu ćemo biti, i misliti o svojima najmilijima – kaže Mafija.

Nura i Mafija se zahvaljuju svima koji su ih se sjetili u ovim danima.

•  Hvala im, eto javili su se iz Zvornika, pitaju treba li nam šta, što su s nama bili na hadžu. Danas se javio čovjek iz Sarajeva, pita treba li šta da donese. Što će nam ko donositi kada mi imamo svoje u Srebrenici. Svojoj Srebrenici, zato smo se i vratili da brinu o nama, i da misle o nama. Hvala ljudima koji god misle i koji bi učinili, ali sramota bi da nam neko pomaže iz Sarajeva, ili iz Zvornika, a imamo svoje u Srebrenici – kaže Mafija.