Zaštićeni svjedok S-1 kazao je da je bio angažovan na obezbjeđenju releja iznad sela Zalukavlje. Kako je ispričao, jednog dana u junu 1992. godine, dok je bio na pauzi, začuo je pucnjavu i krenuo da vidi šta se dešava. Kazao je da je ugledao parkiran autobus iz kojeg su izašla tri muškarca, od kojih je jedan bio stolar po prezimenu Kavazović. Naveo je da je Bastah stajao pored prednjih vrata autobusa.
Prema njegovim riječima, muškarci su izašli i prošli iza autobusa, gdje je bila jedna uvala i čula se pucnjava.
Na pitanje ko puca, svjedok je rekao Kostić i jedna žena. Dodao je da potom izlaze otac i dva sina Telalevići. Rekao je da je Bastah bio podigao ruku da se otvore vrata, a da je u autobusu bio vozač. S-1 je kazao da su i Telalevići prošli iza autobusa i da se čula pucnjava.
On je naveo da je, kad se sve završilo, Bastah rekao da je "to zbog ubistva Mićinog brata" i da su "zaslužili". Kazao je da je Bastaha poznavao iz viđenja.
Svjedok je rekao da su s njim u blizini autobusa bila još trojica kolega sa kojima je bio u smjeni na releju. Naveo je da Kostić i vozač više nisu živi.
On je rekao da su se vratili na relej, a da su sutradan bili slobodni i da su prošli pored tog mjesta. Kazao je da je vidio tijela na kamari, ali da se nisu zaustavljali. Iz priča je čuo da je tu bilo 20 i više ljudi.
Dodao je da su se vraćali za dva dana i da tijela više nije bilo.
Na pitanja Odbrane svjedok je rekao da osim četvorice oko autobusa više nikoga nije bilo. Optuženi Bastah je tvrdio da je bilo 20 specijalaca na obezbjeđenju strijeljanja, ali da S-1 to ne smije da kaže.
Bastah je pitao svjedoka da li je na prednjim vratima stajao Zoran Koprivica, što S-1 nije mogao potvrditi.
Svjedok je precizirao da nije vidio da Bastah puca, navodeći da on nije nikog ni rukom dotakao, već da je samo stajao.
Tokom ispitivanja spominjana su imena Slavka Trifunovića kao vozača, Višnje Kraljević zvane Beba i Pere Kostića.
Bastahu je na teret stavljeno učešće u ubistvima 37 civila bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Mračni dol. On je, prema optužnici, počinio zločin protiv čovječnosti u svojstvu pripadnika rezervne policije, sa dva pripadnika Vojske Republike Srpske.
Prema navodima optužnice, optuženi je vršio obezbjeđenje mjesta strijeljanja i uz prijetnju oružjem usmjeravao žrtve koje su se nalazile u autobusu na mjesto gdje su ubijane.
Svjedok Goran Reljić, koji je takođe bio angažovan na obezbjeđenju releja, ispričao je kako je jedne prilike dotrčao do mjesta odakle se čula pucnjava i vidio autobus koji se okretao.
On je rekao da je u autobusu vidio vozača Slavka Trifunovića, Peru Kostića kraj prozora i Predraga Bastaha kako stoji. Misli da je u autobusu bila još jedna osoba.
Kazao je da je stajao sa rođakom, a da je nedaleko bio S-1.
Reljić je ispričao da je otišao do releja i obavijestio komandira, a potom u kuću kod jednog mještanina. On je rekao da je dolazio Huso Ćehajić, koji ga je zvao da mu pomogne da sahrani ubijenog oca Mehu.
- Pita da mu pomognem babu sahraniti. Kakvog babu, bježi odavde, jarane. Ja ti ne smijem - prisjetio se svjedok.
Ispričao je da je poslije otišao i vidio tijela jedno na drugom. Neke ljude je prepoznao, a kako je rekao, Meho je pružao ruku da mu pomogne, ali da on nije smio ništa uraditi.
Reljić je ispričao da je sutradan vidio Bastaha, koji je bio doveo četvoricu Bošnjaka da ukopaju tijela. Svjedok je rekao da je Bastah znao dolaziti na relej i psovati im. Kazao je da zna da je privodio ljude i da smatra da je loš čovjek. Na sugestiju branioca Izeta Baždarevića da ima neprijateljski stav prema optuženom, Reljić se složio.
Suđenje se nastavlja 16. februara.
