Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

U Višegradu je danas obilježena 33. godišnjica jednog od najstrašnijih zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Procjenjuje se da je u ovom gradu ubijeno više od tri hiljade Bošnjaka, a za posmrtnim ostacima oko 500 žrtava i dalje se traga.

U znak sjećanja na ubijene, s višegradske ćuprije u Drinu je spušteno tri hiljade ruža – simbolično i dostojanstveno, u tišini koja govori više od riječi.

Jedan od najpotresnijih trenutaka obilježavanja bila je dženaza i ukop posmrtnih ostataka Ibrahima Avdagića, koji je ubijen 1992. godine. Njegova braća su, nakon više od tri decenije neizvjesnosti, konačno dočekala da mu obezbijede mezar.

"Radio je na centrali, a onda su ga odveli autobusom i navodno poveli u razmjenu. Kasnije smo saznali da je ubijen u autobusu. Nakon 33 godine, sahranili smo ga. Imamo gdje proučiti fatihu", kazao je njegov brat Eniz Avdagić.

Ibrahim je bio potpuno slijep.

"Zamislite vi tog nečovještva. Naš brat je bio slijep od rođenja. Završio je školu za telefoniste u Sarajevu, radio je na centrali. I takav je nekome smetao. Ne mogu to razumjeti", rekao je kroz suze Eniz.

Višegrad je mjesto koje je, po svjedočenjima preživjelih i nalazima domaćih i međunarodnih institucija, pretvoreno u prostor sistematskog i brutalnog istrebljenja. Jedan od najstrašnijih zločina bio je živa lomača u naselju Bikavac, gdje su spaljene cijele porodice.

Esad Tufekčić je izgubio ženu i djecu upravo u toj lomači.

" Svi su izgorjeli. A najteže je to što ni nakon 33 godine ne znamo gdje su njihovi posmrtni ostaci. Nada iz godine u godinu postaje sve tiša, ali i dalje čekamo" rekao je Tufekčić.

Predsjednica Udruženja "Višegrad 92" Hedija Kasapović kaže da porodice još tragaju za blizu 500 nestalih.

"Ništa se nije promijenilo. Ratni zločinci se slobodno kreću po BiH i našem Višegradu. Vrijeme prolazi, ali mi kao da smo zarobljeni u tom vremenu. Samo tuga", kazala je Kasapović.

Obilježavanje godišnjice završeno je spuštanjem ruža s višegradske ćuprije, kao tiha, ali snažna poruka da pravda ostaje obaveza.

klix.ba

Kada je Milorad Dodik ušao u avanturu rušenja ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine, za potpuni uspjeh mu je bila neophodna promjena vanjskopolitičkih okolnosti, koja ne da se nije desila, nego ga je dovela do više direktnih okršaja sa zapadnim silama.

Pobjeda Donalda Trumpa na izborima u SAD-u je za Dodika značila nadu da će mu biti ukinute američke sankcije i da će umjesto izopćenika u međunarodnim odnosima postati prihvaćen. Njegov udar na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine je u tome slučaju trebao da naiđe na razumijevanje američke administracije, ali i nekih evropskih država.

To se nije desilo i međunarodni položaj Milorada Dodika se zapravo samo pogoršao.

Evropska unija zbog sistema u kojem se zahtijeva jednoglasnost prilikom uvođenja sankcija na nivou organizacije, te zaštite koju Dodiku pruža Orbanova Mađarska nije bila u mogućnosti da uvede sankcije te su se neke države odlučile na pojedinačni pristup.

Njemačka kao ekonomski najmoćnija država u Evropi je pokrenula lavinu sankcija Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću. Zatim se sankcijama pridružila i Austrija, čime je Dodik i prvi put zvanično od država članica EU stavljen u red političara koji su isključeni iz regularnih političkih tokova.

Nakon Njemačke i Austrije, sankcijama za Dodika su se pridružile i Poljska i Litvanija. Nizozemska je poručila da ne uvodi nacionalne sankcije, ali su poručili da će se zalagati za obustavu EU finansiranja projekata u Republici Srpskoj.

Konačno udar za Dodika je došao i u vidu objavljenog non-papera koje su spremili Njemačka i Francuska. Ovim non-paperom su Dodik, Stevandić i Višković označene kao osobe sa kojim ne može biti razgovora. Također je naglašen i prekid finansijske podrške i projekata za Republiku Srpsku kao jedna od mjera.

To što je ovakav dokument usklađen između Njemačke i Francuske pokazuje da Dodik ne stoji dobro ni u očima službenog Pariza.

U Dodikovim najavama promjene svjetskog poretka nakon što Donald Trump preuzme Bijelu kuću, Dodik je bila potrebna suštinska promjena američke politike prema Bosni i Hercegovini. Signali koji dolaze iz Washingtona ukazuju na to da do "kopernikanskog okreta" neće doći i da će u "najboljem" slučaju po Dodika američka politika biti puno manje zainteresovana za ovaj prostor.

Prostor koji nastane američkim manjim interesom će morati popuniti države iz Evrope, a uvođenje sankcija je jasan dokaz da Dodik tamo trenutno se ne posmatra kao mogući sagovornik.

Ovakav razvoj vanjskopolitičke situacije ne treba biti razlogom za likovanje političara koji sebe označavaju probosanskim. jer druga vrsta poruka jeste da Bosna i Hercegovina mora sama riješiti svoje probleme, a to podrazumijeva da institucije moraju uraditi posao za koji su plaćeni i provesti zakone na teritoriji čitave države.

Pritisak na Dodika i kompaniju iz EU je dobar znak, ali je na institucijama BiH da slome ustav na državu i ispune nalog Suda BiH i privedu osumnjičeni trojac.

Prvi čovjek FK Sloboda Azmir Husić žestoko je kritikovao FSBiH i sudiju duela Sloboda i Posušje Miloša Gigovića, a sada je dobio i kaznu za to.

Gigović je u samoj završnici svirao penal za goste, a domaći su odlučili da napuste teren. Kasnije je susret registrovan 3:0 za goste, te su Slobodi oduzeta i tri boda.

Husić je bio žestok i nakon meča, te je kazao da je spreman da snosi krivicu, ali da isto treba da se odnosi i na sudije. Nije se to desilo. Gigović se vraća već ovo kolo, a Husić je od strane Disciplinske komisije FSBiH kažnjen sa novčanom kaznom od 2.000 KM, te zabranom vršenja funkcije u trajanju od godinu dana uvjetno.

Husić ne smije ponoviti isti ili sličan prekršaj u narednih godinu dana, a kazna počinje da teče od 22.05.

Novčanu kaznu od 1.000 KM dobio je i komesar za bezbjednost FK Sloboda Jasmin Rahmanović, kao i fudbaler Slobode Alen Kurtalić.