biba bih

08
Januar

DVADESET PET GODINA NAKON SREBRENICE: TUŽNA SUDBINA CIVILA PONAVLJA SE U SIRIJSKOM IDLIBU

Published in Istočna Bosna

Surovost rata najviše osjete civili. U svakom ratu, gdje god se dogodio, težinu ratnih dejstava osjetila su i djeca, žene i starci. Rat u Siriji počeo je u martu 2011. godine. Svakodnevno iz ove zemlje dolaze snimci i fotografije krvave djece i žena, porušenih kuća, škola, bolnica…

 


 
 

Sličnost situacije u Siriji sa situacijom koja je bila u Bosni i Hercegovini ’90-ih godina vide porodice žrtava i oni koji su preživjeli genocid počinjen u Srebrenici u ljeto 1995. godine, piše Anadolu Agency (AA).

 

Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja Žena Podrinja – Bratunac, gledajući jedan od snimaka iz sirijskog Idliba, koji je proglašen zonom deeskalacije, ali u kojem se napadi i dalje dešavaju, kaže da su i oni slično preživjeli ’90-ih godina. Tada su, kako je kazala, majke odvojene od djece, muževa, braće.

 
  • Cijelom svijetu poručujem da prestane rat, da se nigdje ne puca, da nijedna majka ne zaplače i nijedno dijete ne izgubi svoje najmilije. Iako je prošlo 25 godina od rata u BiH, mi suosjećamo sa svim porodicama koje i danas trpe golgote, granatiranje, silovanje, ubijanje na najsvirepiji način. Gdje porodice bježe, a da ne znaju gdje će – pojasnila je Sinanović.

Zbog napada koje izvode snage Bashara al-Assada potpomognute ruskim snagama i proiranskim terorističkim grupama, u posljednjih godinu dana iz sirijskog Idliba je raseljeno oko milion i 300.000 civila. Civili su izbjegli prema sirijsko-turskoj granici, a njihovi životni uslovi dodatno su otežani u posljednje vrijeme.

 

Hladne zime, snijeg, blato i nemogućnost boravka na toplom i sigurnom prostoru, dodatno povećavaju patnje ljudi koji su izgubili brojne članove porodica.

 

  • Sirijske izbjeglice mogu da uporedim sa nama u BiH, koji smo od 1992. do 1995. godine tražili utočište od ratnih dešavanja. Ne bih željela da bilo ko bude izbjeglica. Mi smo od 1995. ponavljali: ‘Ne ponovilo se nikom na zemaljskoj kugli.’ Međutim, ponavlja se.

Svaki dan se otvaraju nova ratišta. Ja sam preživjela genocid u Srebrenici. Znam kako je rastati se od svojih roditelja. Znam šta je izgubiti roditelja, supruga i ostati samohrana majka sa dvoje djece. Suosjećam sa tim porodicama, koje danas gube kao što smo gubili mi.

 

Te porodice prolaze kroz ono kroz šta smo mi prolazili prije 25 godina. Molila bih da rat stane, a da se ne zaboravi ono što smo proživjeli. Da više nijedna majka, supruga, sestra ne zaplače – kazala je Sinanović.

 

Smatra da je velika nepravda počinjena nad muslimanima, ne samo u BiH nego u svijetu.

 

  • Sve se napada islam. Mi smo plemenit narod, nikom ne želimo zlo – zaključila je Sinanović.

Preko 20 bližih srodnika Kadefe Rizvanović ubijeno je tokom srebreničkog genocida 1995. godine.

 

  • Meni je svaki put teško gledati dešavanja u Siriji, jer sam ja preživjela rat u Bratuncu 1992. nakon čega sam izbjegla u Srebrenicu gdje sam preživjela genocid. Preko 100 kilometara sam pješačila sa bebom od dva dana da bih došla do Srebrenice. Mislila sam da ćemo preživjeti. Razumijem taj narod u Siriji. Moja svekrva je izgubila dva sina. Znam kako je izgubiti, biti gladan i bos i živjeti u nehumanim uslovima. Jako nam je teško gledati sirijski narod, jer smo i mi prošli većinu tih stvari. Teško je gledati nešto što vas vraća u prošlost, a nemoćni ste da pomognete – ispričala je Rizvanović.

Uputila je apel svima koji mogu pomoći narodu Sirije.

 

  • Poručujem i onima koji nose pušku u ruci, da kada krenu na taj narod, na tu djecu, na civile, da se sjete svojih majki, djece. Kad bude digao pušku na te osobe, da se sjeti da je tamo možda njegova majka, sestra… Pa da dobro razmisle i dignu se protiv zla – kazala je Rizvanović.

Apelovala je na sve da učine sve u svijetu što je u njihovoj moći kako bi se zaustavio rat u Siriji.

 

  • Da se okrenemo budućnosti, slozi, ljubavi i radimo na gradnji, izučavanju i proučavanju – poručila je Rizvanović.

Prije početka sirijskog rata u Idlibu je živjelo dva miliona ljudi, a početkom rata broj stanovnika je upolovljen zbog žestokih sukoba. U martu 2015. godine sirijske opozicione snage zauzele su Idlib i on je od tada svojevrsna utvrda sirijske opozicije. Idlib je tako postao utočište prognanih, pa trenutno u toj sirijskoj regiji živi četiri miliona ljudi koji su meta stalnih napada.

 

Uz posredstvo Turske, Rusije i Irana tokom majskih pregovora 2017. godine u Astani, Idlib je proglašen zonom deeskalacije. U Sočiju je 17. septembra 2018. postignut dodatni dogovor o primirju u Idlibu i uspostavi deeskalacijske zone.

 

Shodno dogovoru, opozicione snage su u oktobru povukle teško naoružanje iz regije, a snage odane Assadovom režimu nisu obustavile artiljerijske i zračne napade u toj regiji. Od potpisivanja tog sporazuma, u napadima Assadovih snaga i njegovih saveznika u Idlibu je u protekloj godini raseljeno više od 1,3 miliona ljudi.