Porodična medicina je klinička specijalizacija koja pruža kontinuiranu njegu kroz vrijeme. Pristup je orijentiran prema pacijentu i karakteriše stvaranje bliske veze ljekara i pacijenta, promovira dobro zdravlje, stoji, između ostalog u definiciji porodične medicine koja se u našoj zemlji počela uvoditi prije 15 godina.
Analizirajući stanje na terenu, ljekari su nam kazali kako je definicija jako daleko od prakse. Premalo je ljekarskog kadra, pacijenti se bespotrebno zamaraju, različita su prava od kantona do kantona, a ko su hitni slučajevi, umjesto ljekara, odlučuju medicinske sestre.
Nedovoljan broj ljekara, nezgrapni reformski potezi
– Prije 15 godina krenula je porodična medicina u Bosni i Hercegovini i najavljivana je na velika zvona. Kada je Federacija u pitanju, nekako mi se čini da su se država, odnosno, Ministarstvo zdravstva FBiH, maćehinski ponijeli prema ovom projektu. Mi sada više vidimo nekakve probleme koji su nastali lošim provođenjem te porodične medicine, nego neke koristi. Prvi problem koji se pojavio je organizacija od kantona do kantona. Nije isto biti pacijent u Kantonu Sarajevo ili recimo u HNK – govori nam Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore FBiH.
Ukazuje na diskriminaciju pacijenata.
– U jednom kantonu ljudi imaju bolja prava, bolju dostupnost zdravstvenoj zaštiti, dok drugi to nemaju, a što je uvod u diskriminaciju. Drugi problem je nedovoljan broj ljekara. Tu su i nekakvi nezgrapni reformski potezi koji recimo, prebacuju djecu u porodičnu medicinu, umjesto pedijatriju. Treći, vrlo bitan razlog, su uvjeti rada. Oni su od kantona do kantona vrlo različiti. Zatim, u porodičnoj medicini nedostaje preventivno djelovanje. I to vidimo po ishodu liječenja određenih bolesti, poput dijabetesa. Također, naravno da je suvišno da pacijent nakon pregleda kod specijaliste koji mu prepiše terapiju, umjesto u apoteku, mora opet kod porodičnog ljekara, da mu napiše elektronski recept – govori nam Drljević.
Pričali smo i sa pacijentima.
– Sve je zbrkano. Mrzi me ići ljekaru. I kada želim da se naručim telefonom, niko se ne javlja. U hitnim slučajevima mi kažu da moram čekati jer su ostali naručeni i to čekanje traje po nekoliko sati. Ukoliko želim vaditi neke nalaze, redovno nema reagenasa, a ako idem specijalisti čekam i po nekoliko mjeseci. Kod nas kada idete ljekaru samo hodate, a bolesni ste. S druge strane, kada slušam kako je u Americi, gdje ljudi nemaju zdravstveno, kod nas je opet dobro – ispričala nam je Hana Muminović iz Sarajeva.
Ljekar Edo Selimić, pulmolog iz Sarajeva, kaže nam da situacija u našem zdravstvu dosta zbrkana.
Uposlenici ne znaju jesu li došli ili pošli
– Kod nas se sve nešto naručuje. Kako ta jadna sestra koja je na šalteru, koja ne znam da je kako educirana, može praviti trijažu ko je hitan, a ko nije?! Neke redove hitnosti praviti, nekoga zakazivati, pri tome da vi nemate u domovima prijemno-trijažnu ambulantu u kojoj će sjediti doktor koji će praviti tu neku trijažu, a ne da se jadna sestra pati na kartoteci. Dakle, imate jednu zbrku, jedan haos u zdravstvu KS. Da ne govorimo o tome da jedino KS od svih deset kantona u FBiH ima domove zdravlja kojima je osnivač Skupština KS, a ne općinsko vijeće. Imate toliko nelogičnosti. Ovo ni na šta ne liči. Pacijenti ispaštaju, uposlenici ne znaju jesu li došli ili pošli i to već traje godinama – mišljenja je Selimić.
Suljo Čakanović, medicinski radnik iz Srebrenice, kaže nam kako je kod njih problem nedovoljno medicinskog kadra, tehnološko kaskanje.
– Što se tiče porodične medicine, kod nas još nije zaživjelo elektronskim naručivanje. Pacijent po svoju mjesečnu terapiju ide kod ljekara, umjesto u apoteku. Drugo, imamo nedostatak ljekarskog kadra, tako da pacijenti nisu u mogućnosti da koriste uvijek usluge svog izabranog porodičnog ljekara, nego ljekara koji se zadesi kada dođe – rekao nam je Čakanović.
nezavisni/faktor.ba
