Koliko smo praktično učinkoviti i koliki smo trudbenici, koliko smo dobri na jeziku i ljenčarimo a na sve, svakoga i svašta se žalimo?
Ovim pitanjem počinje svoju online crticu oficir oružanih snaga BiH Mehdin Jakubović. To je bio njegov uvod u priču o Rifetu Ibiševiću koja može postidjeti mnoge od nas, pogotovo one koji nemaju svijest o značaju povratka na ognjište i brige o njegovom očuvanju.
– Nailazim za vikend kroz herojsku Glogovu u Podrinju i zatičem rođaka Rifeta Ibiševića koji je upravo stigao u Bosnu iz Amerike na godišnji. Zatekao sam ga svog u znoju koji kipi, na 20 duluma zemlje kako čisti zemlju, kreše živice i pali, a nije mu nužda, mogao je uživati u nekoj banji, na moru.
Rifet je bio odličan borac ARBiH, u određenom procentu je invalid, veliki radnik, rodoljub koji voli BiH i svoj toprak.
Kaže da ga stid otići na mezar babi i majci dok ne očisti imanje.
Velike je novce utrošio da se očevina i djedovina ne zapostavi. Može Rifet da ne radi, ali kaže malo ko želi raditi čak i za dobru dnevnicu. Mnogi se navikli na humanitarnu. Rifet je temperamentan čovjek po prirodi, ali dobar insan i dobročinitelj na raznim poljima, o čemu ovdje ne bih pisao a mnogi to znaju. Jedan od rijetkih koje sam sreo da je izdašne ruke, možda nekada i previše u ime Boga a da bi pomogao i usrećio druge i otklonio njihove brige a i sam krvavo zaradi i zarađivao je na teškim fizičkim poslovima.
Nije dunjalučar i sebičan, takva mu je i porodica. Zatim je drugi dan posjetio majke Srebrenice u Bajramovićima bez igdje ikog svoga, napisao je Jakubović.
