U selu Bajramovići nedaleko od Srebrenice žive majke Nura Mustafić i Mafija Hadžibulić.
Tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine Nuri su ubijena tri, a Mafiji dva sina. Čim su se stekli uslovi vratile su se na svoja ratom razrušena ognjišta. Zbog pandemije koronavirusa (COVID-19) na području opštine Srebrenica uvedene su mjere, a između ostalog ograničeno je kretanje za starije osobe.
Nura i Mafija vrijeme provode zajedno otkako su se vratile u svoje mjesto. Tako je i ovih dana. Kažu da su one navikle na samoću.
- Vjerujem da će ovo brzo proći. Naučile smo nasa dvije ovdje. Vidio si ovo moje imanje. Tu sam došla, odatle sam i krenula sa četiri člana porodice i vratila sam se sama. Ni unučeta ni ničega. I tako, ne znam šta da kažem, samo insan da ne oboli, a samoštinja je samoštinja. Tako nas prati – kaže Nura. Nura kaže da ona i Mafija žive gotovo 25 godina u samoći.
- Bez svojih najmilijih.
Ali eto kažem ovdje se najbolje osjećam, neka je i samoća. Opet ima naroda, prolaze kola dole iz Sućeske, neko svirne, neko kaže kako si. I tako, znaš sve nešto očekuješ nešto bolje, ali ne znaš šta. Misliš ima još jedno dijete nisam našla, i sve mislim ono je živo, ali znam da nije, u grobnici je – priča Nura. Kada je lijepo vrijeme Nura da “joj vrijeme brže prođe radi oko kuće” .
- Imamo i krompira smo kupile, i luka, mrkve, peršuna, hvala Allahu usijat ćemo svega. Nekako ćemo usijati – kaže Nura.
Mafija Hadžibulić kaže da “ona i Nura žive isto kao i prije” – Meni isto ko i prije.
Ništa se nije promjenilo, same smo navikle, živjele smo toliko same. Svejedno mi, samo eto što ne smijemo se kretati, nigdje ići nismo ni prije toliko išle. Same pričamo, ispričamo svoje priče, jedemo, legnemo, šta ćemo drugo – govori Mafija i dodaje da one žive s tugom za svojom djecom gotovo 25 godina.
- Za svojim najmilijma. Neko kaže davno je to bilo, šta pominjemo više. Nama je juče bilo. Isto kao da je juče. Mi nikada nećemo zaboraviti. Umrijet ćemo, na tabutu ćemo biti, i misliti o svojima najmilijima – kaže Mafija.
Nura i Mafija se zahvaljuju svima koji su ih se sjetili u ovim danima.
- Hvala im, eto javili su se iz Zvornika, pitaju treba li nam šta, što su s nama bili na hadžu. Danas se javio čovjek iz Sarajeva, pita treba li šta da donese. Što će nam ko donositi kada mi imamo svoje u Srebrenici. Svojoj Srebrenici, zato smo se i vratili da brinu o nama, i da misle o nama. Hvala ljudima koji god misle i koji bi učinili, ali sramota bi da nam neko pomaže iz Sarajeva, ili iz Zvornika, a imamo svoje u Srebrenici – kaže Mafija.
