You are here:NaslovnaVijestiIstočna BosnaAmela Mustafić, mlada pjesnikinja iz Bratunca
28
Septembar

Amela Mustafić, mlada pjesnikinja iz Bratunca

Published in Istočna Bosna

 

Razgovarali smo sa mladom pjesnikinjom Amelom Mustafić koja danas živi na relaciji Sarajevo – Pobuđe, opština Bratunac i nedavno je objavila svoju prvu zbirku pjesama.

Amela je do sada učestvovala u više od deset zbirki i antologija pjesama, a od nedavno objavila je svoju pod nazivom „Umiranju djetinjstva“.

Rođena je 17.10.1994. godine u Srebrenici, studira na Odsjeku za Književnosti naroda Bosne i Hercegovine i Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Poeziju počinje pisati u srednjoj školi.

Osvojila je nagradu za najbolju pjesmu mladog autora za zbirku ljubavne poezije “Tebi ljubavi za Valentinovo” kao i druge nagrade.

Nekoliko godina se baviš pisanjem. Šta je osnovna motivacija i zbog čega pišeš?

Već pet godina unazad pišem poeziju. A motivacija je pomalo nezahvalna riječ kada je u pitanju poezija jer poezija se stvara neplanski u trenutku inspiracije, u trenutku kada nešto tuđe osjetim na svojoj koži, ili kad nešto moje, iz dubine mene želi da izađe na papir. Prolazeći Sarajevom, svakim danom u meni pomalo tinjaju neki stihovi koji nakon određenog vremena izađu vani.

Do sada si učestvovala na mnogim takmičenjima, koje su ti najdraže nagrade i zajedničke zbirke u kojima su objavljeni tvoji radovi?

Iza mene je najmanje deset zajedničkih zbirki i antologija. Sve su nekako na svoj neki poseban način drage. Ali definitivno mi je najdraža ona, pobjednička, koja mi je donijela moju samostalnu zbirku poezije.

Ono što karakteriše tvoj rad i izbor tema jesu “antiratne pjesme”. Zašta baš to?

Najveći dio moje poezije karakterizira antiratna poezija koja nastaje kao posljedica današnjeg čovjekovog duha koji je pregažen ratovima i koji se nikada ne može opraviti. Bol je još uvijek prisutna. To se najviše vidi po djeci koja su zbog rata izgubila djetinjstvo, roditelje… A i svakodnevno oko nas se ratuje. A mene to boli, ja svaku krv, svaku bol osjećam na svojoj koži kao svoju, ne mogu da spavam sve dok mislim na tamo neko dijete koje umire psihički i fizički zbog rata koji mu je na vratima.

Iako imaš veliki broj radova, nedavno su promovisala svoju prvu zbirku poezije „Umiranju djetinjstva“ koja je predstavljena u Beogradu i Sarajevu. O čemu ona govori?

Prije oko mjesec dana sam promovirala svoju prvu samostalnu zbirku poezije u Klubu književnika Srbije, a prije par dana i u Kancelariji za mlade Općine Stari Grad u Sarajevu. Knjiga govori o umiranju djetinjsva u svakom smislu te riječi. Kao što rekoh, u prvom planu je antiratna poezija, djetinjsvu je predstavljeno kao najvažniji period života koji itekako utječe na budućnost. Zapravo, sve dok čuvamo dijete u sebi mi smo ljudi a kada ga izgubimo postajemo neljudi.

Na našem portalu učestvovala si u “Licima Srebrenice i Bratunca” gdje si rekla: “…mnogo razmišljam kuda će nas dovesti ovaj nacionalizam i podlost ljudi.” Da li mlade “vodi” nacionalizam ili imaju iste želje, da žive bolje?

Naravno, mladi vode nacionalizam, jer im je bolje voditi nacionalizam nego zavrnuti rukave i naći kakav posao. Zaista je žalosno to što mladi i dalje prizivaju ratove i nekakve osvete. Ovaj fejzbuk je zaista odličan pri analiziranju ljudskih profila. Slike ratnih zločinaca na profilima mladih sve nam govore (mislim na sve strane).

Šta još možemo očekivati od tebe, na čemu sada radiš?

Radim na sebi, svakodnevno se nadograđujem, učim. A ako me pitate za moguće nove knjige, za to ne mogu ništa kazati. Jer pisanje poezije, posebno planiranje knjige, nema smisla, jer poezija se ne planira, ona se desi.

Foto:Esrebrenica.ba

Esrebrenica.ba

Last modified on Četvrtak, 28 Septembar 2017 21:02