22
Septembar

22 godine od prvog povratka Bošnjaka u Podrinje: Od Bracike do ministra Edina Ramića

Published in Istočna Bosna

Ovih dana, tačnije 23.septembra navršavaju se 22 godine od prvog povratka Bošnjaka u neko naselje u Podrinju. Da podsjetimo, tog dana 1996. godine kolona povratnika predvođena Fadilom Banjanovićem Bracikom, vratila se u svoje porušene domove u Jusićima. Tako su Jusići, malo mjesto u zvorničkoj opštini nadomak Kozluka i Drine, zajedno sa Mahalom na kalesijskom području postali sinonimi povratka u postdejtonskom periodu Bosne i Hercegovine.

povratak 1200x642

 

To što se dešavalo u Mahali, Jusićima, Svjetliči u drugim povratničkim mjestima postalo je već historija. Proces povratka u svojoj ranoj fazi imao je svoje uspone i padove, i bio je propraćen velikim entuzijazmom, patriotizmom i željom za povratkom na svoja ognjišta. Odigrao je historijsku ulogu jer je natjerao međunarodnu zajednicu da preko svojih predstavnika propiše procedure povratka, najprije u zone razdvajanja a kasnije i u udaljenija mjesta od međuentitetske linije.

 

Jedna od ključnih stvari koja je imala veliki značaj za proces povratka, koja nije u javnosti dovoljno isticana, a bio je sastanak kod tadašnjeg predsjednika Tuzlansko-podrinjskog kantona Izeta Hadžića početkom augusta 1996.godine. Na sastanku su pored predsjednika kantona bili prisutni: načelnik kalesijske općine Dževad Tosunbegović, Fadil Banjanović koji je već tada oko sebe okupljao jedan krug Podrinjaca zainteresovanih za proces povratka, zatim Hasan Hadžić i Almasa Hadžić, kao novinari ali i javne ličnosti iz Podrinja koje su se izdvajale u svom patriotskom djelovanju u ratnom i poratnom periodu. Kao rezultat tog sastanka, ubrzo je formiran Ured za povratak pri Vladi Tuzlansko-podrinjskog kantona, što je bio početak institucionalne podrške procesu povratka. Poslije toga i naročito u toku prvih ostvarenih povrataka, nedvosmislenu i konkretnu finansijsku podršku procesu povratka dao je državni vrh Republike Bosne i Hercegovine, prije svega predsjednik Alija Izetbegović, zatim predsjednik vlade Hasan Muratović, takođe i niži nivoi vlasti do opštinskog nivoa.

 

Od prvih ostvarenih povrataka do danas proteklo je puno vremena. Poslije početnog entuzijazma i velike želje za povratkom narednih nekoliko godina, uslijedilo je suočavanje sa surovom stvarnošću u povratničkim sredinama. Sredstava za izgradnju kuća i infrastrukture nije bilo dovoljno, neodgovarajući obrazovni i zdravstveni sistem u RS i nekim kantonima sa hrvatskom većinom, nemogućnost zapošljavanja Bošnjaka u preduzećima i društvenom sektoru u entitetu RS, zastrašivanja i ubistva povratnika, sve su to bile otežavajuće okolnosti za održivi povratak. Umjesto nastavka procesa povratka, uslijedili su procesi vraćanja u Federaciju i odlaska u inostranstvo velikog broja povratnika.

akademija Mahala 2011

Svijetla tačka u sadašnjem procesu povratka je svakako aktuelni federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić, čije aktivnosti na održivom povratku poslednjih nekoliko godina daju nove nade povratnicima. Onako kako je Fadil Banjanović Bracika u svoje vrijeme neumorno pokretao povratke i obilazio prve povratničke sredine i budio nadu povratnika za svojim ognjištima, tako je poslednjih nekoliko godina ministar Edin Ramić doslovno bdio nad mnogobrojnim projektima održivog povratka koje je sa svojim saradnicima iz ministarstva pokretao i podsticao širom Bosne i Hercegovine.

 

Trebalo bi puno vremena da se pobroje samo najznačajniji projekti koje je ministar Ramić sa svojim ministarstvom realizovao u povratničkim sredinama, od onih vezanih za infrastrukturne projekte raznih vrsta, izgradnju stambenih objekata i ukidanje kolektivnih centara, do podrške projektima zapošljavanja i samozapošljavanja.

 

Među tim projektima neki od njih imaju i historijski značaj, na lokalnom ili širem nivou. To su prije svega projekti izgradnje puteva kojima su po prvi put u historiji povezana neka povratnička mjesta od izuzetnog značaja za opstojnost Bošnjaka: put između Kalesije i južnog dijela zvorničke opštine (kameničko-glođansko područje), put preko Udrča (između Cerske i zvorničkog područja), put koji povezuje Srebrenicu sa dolinom Jadra, i dalje prema Zvorniku i Vlasenici, put između Nezuka i Dugog Dijela odnosno Križevića, put između bošnjačkih naselja na području Bosanske Gradiške, najkraći put koji povezuje bošnjačka naselja u opštini Osmaci sa Kalesijom i dr. Svi ti nekadašnji putevi, bolje rečeno pješačke ili konjske staze, posebno zanemarivani u socijalističkom periodu, dugo su čekali da dođe neko sa vizijom da napokon treba povezati kvalitetnim putnim komunikacijama sve te krajeve. Od izuzetnog značaja je i podrška ministra Ramića podizanju mnogih proizvodnih kapaciteta, farmi, plastenika i drugih objekata, u mjestima gdje je to do juče bilo nezamislivo.

 

U proteklom vremenu bilo je pokušaja osporavanja uloge Stranke demokratske akcije u pogledu njene opredjeljenosti i podrške procesu povratka. Institucionalna podrška kadrova SDA povratku iz prvih poratnih godina, od predsjednika Alije izetbegovića do tadašnjih načelnika općina na koje su se naslanjale prve povratničke zajednice, kao i sadašnji izuzetni uspjesi ministra Edina Ramića kao jednog od najperspektivnijih kadrova SDA, potvrđuju koliko je SDA bila i ostala državotvorna stranka, koja za svoj osnovni cilj ima reintegraciju države Bosne i Hercegovine.