03
Juni

Bosansko selo na ničijoj zemlji: Do prodavnice moraju preko graničnog prijelaza

Published in Istočna Bosna

Dok stotine migranata šumskim stazama ulaze u BiH, stanovnici višegradskog sela Vardište prinuđeni su da do prodavnice, pošte, matičnog ureda, njive ili posla prolaze stroge granične provjere. I to po nekoliko puta na dan.

Dvije decenije

Zbog takvog načina života i onemogućavanja pristupa njihovoj imovini stanovnici Vardišta traže da granični prijelaz između Višegrada i Užica konačno bude izmješten izvan sela, bliže administrativnoj granici BiH i Srbije.

- Kad pođem na posao, moram čekati više od pola sata da se uključim na magistralni put, a onda prolaziti provjere. Gdje god krenem, moram preko granice. Zemljište za izgradnju novog prijelaza otkupljeno je prije pet godina i nije mi jasno zašto se čeka, zašto se konačno ne gradi - kaže Maja Jovičić, koja živi u Vardištu, a radi u Višegradu.

Nikola i Maja Jovičić: Gdje god krenu, moraju preko granice


Njen suprug Nikola dodaje da je odluka o izgradnji prijelaza u selu trebala biti privremeno rješenje, ali da ono traje duže od 20 godina.

 

- Prisiljen sam da dva-tri puta na dan idem preko i svaki put moram davati dokumente. Tokom ljeta su gužve, pa do Višegrada putujemo po dva sata. A tih 20 kilometara čovjek bi za sat i po prešao pješice - pojašnjava Nikola.

Prije nekoliko mjeseci stanovnici Vardišta su peticijom i protestima putem medija spriječili da se novi granični prijelaz gradi još dublje u bh. teritorij, čime bi cijelo naselje ostalo na ničijoj zemlji.

Čeka se autoput

- Tada smo digli malo prašine i odlučili da se proba s Aleksandrom Vučićem dogovoriti da se napravi zajednička granica ili tamo gdje je već otkupljena zemlja, nekoliko stotina metara izvan sela. Međutim, od tada ništa nije urađeno. Nezvanično čujemo da će ovo samo malo da srede i sve će ostati do izgradnje autoputa Sarajevo – Beograd - kaže nam Drago Jevtić.

Prilazni put njegovoj kafani blokiran je željeznom ogradom pa mu više niko i ne svraća.  

 

– Svaki dan nekoliko stotina migranata ovuda prođe. Viđam ih u grupama po 30-40, zgaziše nam i livade, ali sirotinja je ono čim bježi. I sada imamo situaciju da toliko ljudi prolazi, a moja kafana blokirana. Ne mogu vjerovati da moja porodica danas nema nikakvo pravo - kaže Drago.

Prije do Rima nego u Višegrad

Jovičić: Odselio u bolje


Mladen Jovičić je radio kao špediter na graničnom prijelazu Vardište, ali stresan posao s malom plaćom više nije mogao izdržati.

Zahvaljujući savjetu prijateljice, danas je uposlenik svjetski poznate kompanije „Princess Cruises“, električar na brodovima sa 3.500 do 5.000 putnika te oko 1.500 članova posade.

 - U isto vrijeme aplicirao sam na taj i na posao u HE Višegrad. Pošaljem dokumentE na obje adrese. Ovi iz Višegrada me čak nisu ni pozvali da pitaju šta znam da radim, već su samo vratili dokumente, a ljudi iz Rima došli da obave razgovor sa mnom i primili me na posao – kaže Mladen.

Autor: A. BAJRAMOVIĆ

AVAZ