- Mnoge porodice su umrle, a nisu pronašle svoje najmilije. Bojim se da ću umrijeti, a neću ukopati dijete. Sve što želim je njegov mezar. Strašno sam teško podnijela ovu 24. godišnjicu genocida, stvarno sam mislila da ću umrijeti - rekla je Hajra Ćatić prije dvije godine, nakon još jedne dženaze u Potočarima.

 

Prošle su od tada još dvije kolektivne dženaze u Potočarima, a Hajra Ćatić nije ukopala niti jednu kost svog jedinog sina Nine Ćatića.

 

- Uvijek smo tražile da se prvo pokupe kosti koje su na površini. Oni su to radili još 2005. godine i ko zna šta se od tada dešavalo. Možda su i kosti mog djeteta negdje odbačene i mnogih koji su ubijeni na tom putu - rekla je Hajra Ćatić upozoravajući na probleme u procesu traženja nestalih.

 

Ona je u Potočarima ukopala supruga Junuza, a u Srebrenicu se, kako je govorila, vratila iz jednog razloga.

 

- Većina nas vratila se u Srebrenicu baš zbog Memorijalnog centra. Gdje god da krenem, ja ne mogu proći da tu ne svratim. Ti bijeli nišani su, što se kaže, naša ćaba. Boli me što nisam ukopala sina jer mnogi negiraju ono što smo preživjeli. Imam osjećaj da ako ne budem pronašla kosti svoga Nine, bit će kao da ga nikada nisam ni imala - kaže Hajra Ćatić.

 

Prije nešto više od tri godine preminula je Hatidža Mehmedović, na komemoraciji u Srebrenici Hajra Ćatić jasno je poručila kako nastaviti slijediti njen put.

 

- Obećavamo ti da ćemo nastaviti tragati za svakom koščicom naših sinova. Ti si to radila u ime svih nas. Neka ti je rahmet. Od danas ćemo mi, tvoje sestre u boli, učiti dove na mezarima tvojih Almira, Azmira i Abdulaha - rekla je tada Hajra Ćatić i ispunila ono što je obećala.

 

Sada je na nama da nastavimo tamo gdje su stale Hatidža, Hajra i mnoge druge srebreničke majke.

 

Rahmetli Hajra uvijek je isticala da majke imaju snage da nastave zahvaljajući podršci koju dobijaju od građana i drugih udruženja. Njena najveća želja da ukopa sina ostala je neispunjena. Ostalo je u amanet svima nama da i dalje tragamo za kostima Nine Ćatića i više od hiljadu ubijenih u genocidu kojima se ne zna za mezar.