Istraživački tim Bellingcata i njihovi partneri iz The Insidera su utvrdili da je službenik GRU-a, ruske vojne obavještajne službe, Denis Sergeev, poznat i kao Sergey Fedotov, boravio u Bugarskoj 2015. godine, u vrijeme kada je bugarski proizvođač oružja Emilian Gebrev pao u komu poslije trovanja nepoznatom neuroparalitičkom supstancom. U isto vrijeme njegov sin i rukovodilac proizvodnje tvornice također su otrovani. Postoje indicije da se drugi pokušaj trovanja dogodio mjesec dana kasnije, nakon što su Gebrev i njegov sin pušteni iz bolnice.

 

U novoj zajedničkoj istrazi sa Der Spiegelom i The Insiderom, istraživački sajt Bellingcat otkriva da je u srcu bugarske operacije trovanja bio tim od osam službenika GRU-a, koji su pripadali tajnoj Jedinici 29155 i koji su doputovali u Bugarsku u vrijeme kada su izvršeni pokušaji trovanja.

Pripreme za pokušaj Gebrevovog trovanja trajale su mjesecima. Prvi službenik GRU-a koji je često posjećivao Bugarsku bio je “Vladimir Popov”, jedan od dvojice službenika GRU-a koje je Crna Gora optužila i osudila za pokušaj državnog udara 2016. godine. Prethodno je “Vladimir Popov” identificiran kao službenika GRU-a Vladimir Moiseev.

Vladimir Moiseev, poznat i pod imenom Vladimir Popov

Otprilike godinu dana prije Gebrevovog trovanja, Moiseev je zemlju posjetio u martu 2014. (16-18. marta), a potom su uslijedila putovanja u septembru (12-16. septembra), novembru (18-21.novembra) i decembru (5-16. decembra) iste godine. Bugarsku je posjećivao pod lažnim imenom, predstavljajući se kao fotograf i novinar sadap ropalog ruskog časopisa o morskom osiguranju.

Nekoliko mjeseci nakon njegovog prvog putovanja, nekoliko drugih pripadnika iste jedinice GRU-a započelo je redovne posjete Bugarskoj. “Fedotov” je u društvu “Pavlova” otputovao krajem februara 2015., a sedmicu kasnije agenti “Nikolaj Kononikhin” i “Ivan Lebedev” su došli na zajedničko “turističko” putovanje i zadržali se do 8. marta. U istom periodu, još jedan član tima, “Nikitin”, također je bio u kratkoj posjeti zemlji. “Popov” se vratio u Bugarsku tokom posljednja tri dana njihovog boravka, od 6. marta do 11. marta 2015. godine.

Nikolay Ezhov, poznat i kao “Nikolaj Kononikhin”

Te su posjete vjerovatno bile priprema za glavnu operaciju. Čini se da su neposredni aranžmani za operaciju započeli 24. aprila 2015. godine, kada su dva službenika GRU-a, koja putuju u tajnosti kao turisti, “Georgij Gorškov” i “Sergej Fedotov”, stigla u bugarski grad Burgas kraj Crnog Mora. Gebrev vjeruje da je prepoznao lice “Gorškova” kada su mu iz Bellingcatovog tima pokazali fotografiju, ali s obzirom na to da je prošlo mnogo vremena od incidenta, rekao je da ne može biti siguran.

“Sergej Pavlov” je istog dana stigao direktno u glavni grad Sofiju, gdje je u to vrijeme boravio Gebrev. Podaci na kartama pokazuju da su i “Fedotov” i “Gorškov” trebali letjeti iz Sofije u Moskvu 30. aprila 2015. Međutim, nijedan od njih nije čekao povratne letove. Umjesto toga, kasno navečer 28. aprila 2015. obojica su odletjeli u glavni grad Turske, a zatim sa istanbulskog aerodroma Ataturk u Moskvu. Sljedećeg jutra, 29. aprila 2015. godine, “Pavlov” je letio direktno u Moskvu iz Sofije letom Bulgaria Aira.

Oko 20 sati prije preuranjenog odlaska “turista”, kasno navečer 27. aprila 2015., Emilian Gebrev osjetio je prve simptome onoga što se uskoro pokazalo kao smrtonosno trovanje. U početku je osjetio peckanje u jednom oku, a zatim je nelagodan osjećaj zahvatio oba oka. Kasnije te noći osjetio je vrtoglavicu i vid mu se zamaglio. Nije uspio prepoznati simptome, pa je svoje stanje pripisivao umoru ili ranim znakovima gripe. Međutim, sljedećeg dana simptomi su se pogoršavali, a tokom večere s poslovnim partnerima, 28. aprila, Emilian Gebrev osjetio je da gubi svijest. Prevezen je u sofijsku bolnicu, gdje je pao u komu.

U narednih nekoliko sati, njegov sin i rukovodilac proizvodnje u njegovoj kompaniji, od kojih nijedan nije prisustvovao večeri, također su se osjećali loše, iako sa nešto lakšim simptomima. Svi su završili u bolnici tokom narednog dana.

Medicinski pregled sve trojice pokazao je simptome teškog trovanja, pri čemu se Gebrevovo stanje najbrže pogoršalo. Medicinski tim koji ga je liječio nije bio u stanju identificirati otrov, ali, dijelom zahvaljujući iskustvu stečenom u operacijama očuvanja mira u ratnim zonama, glavni doktor je bio u stanju ublažiti simptome dovoljno da održi Gebrevove vitalne funkcije, zadržavajući ga u induciranoj komi.

Otprilike 20 dana nakon što je primljen u bolnicu, zdravstveno stanje Emiliana Gebreva značajno se popravio i on je otpušten. Ljekari su, još uvijek ne znajući stvarne uzroke njegove iznenadne bolesti, savjetovali Gebrevu i njegovom sinu da provedu neko vrijeme daleko od zagađenog gradskog zraka, pa su se odvezli u kupalište Sinemorets. Dok su odmarali u svojoj vikendici na moru, novi tim GRU-a vratio se u Bugarsku.

Prvo je “Danil Stepanov” stigao 23. maja 2015. Sutradan mu se pridružio stariji oficir “Fedotov”, koji je direktno iz Moskve doletjeo u Sofiju. “Fedotov” je rezervirao povratnu kartu 28. maja 2015. Međutim, još jednom se nije pojavio na letu. Umjesto toga, dva dana kasnije, 30. maja 2015. godine, letio je iz Srbije u Moskvu. Značajno je da se 28. maja 2015. dvojcu u Bugarskoj pridružio “Gorškov”, kojeg je 30. maja pratio “Fedotov” na putu preko Beograda ka Moskvi. “Danil Stepanov” napustio je Bugarsku 29. maja direktnim letom za Moskvu.

Krajem maja, tačnije 26. maja 2015. godine, za vrijeme boravka “Fedotova” i “Stepanova” u Bugarskoj, Gebrev i njegov sin još jednom su osjetili rane simptome slične onome što su imali i mjesec dana ranije, te su iste večeri otišli na pregled u sofijsku vojnu bolnicu.

Ponovo doktori nisu mogli ustanoviti izvor ili vrstu trovanja. Na Gebrevovu inicijativu, od finskog istraživačkog instituta Verifin zatraženo je da analizira uzorke seruma i urina. Provedena analiza nije ispitivala stvarni otrov, već njegove biološke ostatke koji su ostali u organizmu. Verifin je pronašao tragove dva organofosfata koji se mogu povezati s pesticidima, te trećeg kojeg laboratorija nije poznavala i nije ga mogla identificirati.

Nakon vijesti o trovanju Sergeja Skripala “novičokom” u engleskom Salisburyju 2018. godine i prepoznajući neke od simptoma opisanih u tom slučaju, Gebrev se obratio bugarskim vlastima sa zahtjevom da ponovo otvore istragu slučaja i ispitaju moguću upotrebu “novičoka” ili slične tvari na njemu. Također je apelirao na bugarske vlasti da zatraže novu hemijsku analizu uzoraka koji su dostavljeni Verifinu 2015. godine.

Istragom još uvijek nije utvrđen tačan motiv pokušaja trovanja. Gebrev nije bio glavni prodavač oružja zemljama ili militantnim grupama koje Ministarstvo odbrane Rusije smatra protivnicima. Dok je Gebrev izvozio oružje u Gruziju za vrijeme rusko-gruzijskog rata 2008. godine, kada je završio na crnoj listi ruskog Ministarstva obrane, kaže da njegov udio nije bio veći od 10 posto od ukupnog izvoza oružja iz Bugarske u Gruziju. Tvrdi da nije izvozio oružje u Ukrajinu, direktno ili indirektno, nakon što je Rusija anektirala Krim u februaru 2014. godine.

Jedna moguća hipoteza o motivima pokušaja trovanja bila je unutrašnja borba za vlast oligarha u Bugarskoj, na koju je Rusija imala značajan utjecaj u periodu od 2014. do 2015. godine.

Rusija je smatrala da je industrija oružja u Bugarskoj neprijateljska prema njenim interesima, jer su početkom 2015. godine brojne bugarske kompanije za proizvodnju i izvoz oružja pokušavale doći do američkog novca za isporuku oružja sirijskim pobunjenicima. Potražnja za lakim/srednjim oružjem i municijom istočnog tipa eksponencijalno je porasla, a bugarski izvoznici željeli su svoj “dio kolača”. Izvezeno oružje, naravno, nije išlo direktno sirijskim vojskim snagama, već su u početku prodavani posrednicima, poput Azerbejdžana i Saudijske Arabije.

Gebrev sada insistira na tome da njegova kompanija Emco nije licitirala za bilo kakvu prodaju oružja u skladu s ovim tajnim programom. Kaže da su njegova glavna izvozna tržišta, Indija i sjeverna Afrika, zahtijevala velike količine i da je u potpunosti fokusiran na ispunjenje tih izvoznih obaveza. Međutim, zahtjev za izvoznom dozvolom za pošiljku u Azerbejdžan, koja je navodno bila namijenjena Siriji, priložena je Ministarstvu vanjskih poslova Bugarske 27. aprila, nekoliko sati prije nego što je Gebrev osjetio početne simptome trovanja.

Glavna Gebrevova hipoteza je da su to falsificirali njegovi konkurenti, koji su ga željeli eliminirati sa tržišta okrećući Ruse protiv njega.

Iako je vrijeme uključivanja Gebrevove kompanije u transakciju koju Rusija doživljava kao neprijateljsku i njegovo prvo trovanje nevjerojatna slučajnost, malo je vjerovatno da postoji direktna uzročno-posljedična veza između ta dva slučaja, jer ne bi bilo dovoljno vremena između “namještanja” i operacije trovanja. Istovremeno, nesumnjivo je da je tokom 2015. i 2016. bilo pokušaja diskreditacije Emcoa na međunarodnom nivou, uključujući i članak na engleskom jeziku u bugarskim novinama u kojem su korištene lažne izvozne dozvole s ciljem iimpliciranja Emcovog izvoza oružja militantima ISIL-a. Dugoročna kampanja protiv Emcoa čini mogućim da su pokušaji eliminiranja možda započeli prije prijave za izvoz od 27. aprila.

U nedostatku logičnih objašnjenja, Gebrevova hipoteza da je on mogao biti meta na osnovu neistinitih podataka koje su konkurenti dostavljali Kremlju ističe se kao najvjerojatniji scenarij.

Službenici GRU-a iz Jedinice 21955 putuju pod lažnim identitetima, a njihovi pasoši se obnavljaju otprilike svake dvije godine. Svaka serija sadrži posebno numerisane pasoše, od kojih je većina rezervirana za službenike GRU-a. To je omogućilo identifikaciju svih pripadnika ove jedinice GRU-a, poput osumnjičenih za trovanje Skripala.

Provjeravanje osumnjičenog službenika iz ove jedinice može se izvršiti pretraživanjem broja domaćeg pasoša osumnjičenog, obično dostupnog iz određenog broja dostupnih registracija automobila ili stambenih baza podataka. Jednom kada se dobije broj, obično se može provjeriti postoji li stvarna osoba s tim identitetom pretraživanjem poreznog broja te “osobe” na web stranici ruske vlade. Lažni identiteti nemaju porezni broj s obzirom na to da su iz porezne baze uklonjeni nakon inicijalnih istraga osumnjičenih za trovanje Skripala 2018. godine.

O ulozi Jedinice 21955 u “destabiliziranju Evrope” u posljednje su vrijeme pisali i svjetski mediji, a u kontekstu njihovih aktivnosti, koje su sigurnosni eksperti sa Zapada ocijenili kao dio operacija, navodi se kampanja u Moldaviji, pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, te pokušaj ubistva bivšeg ruskog agenta u Velikoj Britaniji. Jedinica 29155 navodno postoji duže od decenije, ali su informacije o njenom postojanju tek nedavno dospjele u javnost.

Iako mnogo toga o operacijama GRU-a ostaje misterija, zapadne obavještajne službe počele su dobijati ​​jasniju sliku njegove strukture. U mjesecima prije predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. godine, američki dužnosnici kažu da su se dvije cyber jedinice GRU-a, poznate kao 26165 i 74455, hakirale servere Demokratskog nacionalnog odbora i kampanje Hillary Clinton, a zatim objavile sramotne interne komunikacije. Prošle godine je Robert Mueller, specijalni savjetnik koji je nadgledao istragu o ruskom uplitanju u izbore 2016. godine, optužio više desetina službenika iz tih jedinica. Hakerski timovi uglavnom djeluju iz Moskve, hiljadama kilometara od svojih meta.

Nasuprot tome, službenici Jedinice 29155 putuju u i iz evropskih zemalja. Neki su odlikovani veterani najkrvavijih ratova Rusije, uključujući Afganistan, Čečeniju i Ukrajinu. Njihove operacije su toliko tajne da je, prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, postojanje jedinice najvjerovatnije nepoznato čak i ostalim operativcima GRU-a.

Čini se da je Jedinica tijesno povezana zajednica. Fotografija snimljena 2017. godine prikazuje zapovjednika Jedinice, bojnika Andreja Averyanova, na vjenčanju njegove kćerke u sivom odijelu i kravati. Pozira s pukovnikom Anatolijem Čepigom, jednim od dvojice službenika osumnjičenih da je u martu 2018. u Salisburyju izvršio trovanje bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripala, piše Faktor.

Zapadne obavještajne službe prvi su put identificirale ovu Jedinicu nakon neuspjelog državnog udara 2016. godine u Crnoj Gori, ali je pravi zamah u istragama protiv njih uslijedio nakon trovanja u Salisburyju.

Aleksandar Miškin and Anatolij Čepiga, osumnjičeni za trovanje u Salisburyju

Iako se malo zna o Jedinici 29155, u javnim ruskim zapisima postoje tragovi koji sugeriraju veze s Kremljom i njihovom širokom hibridnom strategijom. Direktivom ruskog Ministarstva odbrane iz 2012. dodijeljene su nagrade za tri jedinice za “posebna dostignuća u vojnoj službi”. Jedna je bila Jedinica 29155. Druga je bila Jedinica 74455, koja je kasnije povezana sa uplitanjem u američke predsjedničke izbore 2016. godine. Treća je bila Jedinica 99450, za koju se vjeruje da su njeni oficiri bili umiješani u aneksiju Krima 2014. godine.

Penzionisani oficir GRU-a koji zna za postojanje Jedinice 29155 rekao je da je ona specijalizirana za pripremu “diverzantskih” misija, u grupama ili pojedinačno, poput bombaških napada, ubistava i “bilo čega”.

– Bili su to ozbiljni momci koji su tamo služili. To su službenici koji su radili u tajnosti i kao međunarodni agenti – rekao je penzionisani oficir.

Prije nekoliko dana je, prenosi El Pais, ozvaničeno otvaranje istrage u Španiji protiv Jedinice 29155 zbog navodnih aktivnosti tokom održavanja referenduma u Kataloniji i pokušaja otcjepljenja. Upravo je ranije spomenuti Denis Sergeev putovao u Barcelonu 2017. godine, uoči referenduma u Kataloniji. Prvi put je Sergeev doputovao u Barcelonu 5. novembra 2016. godine. Tu se zadržao šest dana, te se preko Ciriha vratio u Moskvu. Zatim se vratio nešto manje od godinu dana kasnije, 29. septembra 2017. godine, samo dva dana prije referenduma, koji je održan 1. oktobra. U Barceloni je ostao do 9. oktobra, a u Moskvu se vratio preko Ženeve.

Sergeev je novi identitet Sergey Fedotov dobio 2010. godine, a pod tim je imenom operirao u Evropi, Aziji i Srednjem Istoku, a u Velikoj Britaniji je boravio uoči i nakon Brexita, referenduma na kojem su građani Velike Britanije odlučili da napuste Evropsku uniju.

– Rusija pokušava koristiti tajne operacije kako bi utjecala na javno mnijenje kroz ekstremističke i rasističke organizacije – tvrdi i nekadašnji njemački prvi obavještajac Hans-Georg Maassen.

GRU ima uspostavljene veze i sa Bosnom i Hercegovinom. Tako su, primjera radi, pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Ministarstva unutarnjih poslova RS-a obučavali instruktori ruskih specijalca “Specnaz”, koji su dio GRU-a.

Postoje indicije, čak i konkretne informacije, o djelovanju GRU-a u BiH, a s ciljem destabiliziranja naše zemlje i sprječavanja daljih euroatlantskih integracija.