20
Maj

RIZA-BEG: NOĆAS JE VRIJEME, NOĆAS JE DOBA, LEJLEI-KADAR – KAD DOBRI BOG MOLITVE PRIMA SVAKOGA ROBA

Published in BiH

Bošnjački književnik Riza-beg Kapetanović Ljubušak rođen je u Vitini kraj Ljubuškoga 25. V. 1868, a umro u Sarajevu 24. XII. 1931.

 

 
 

Nakon austrijske okupacije BiH 1878. bio je prvi Bošnjak koji je pohađao vojnu kadetsku školu u Sarajevu. Sin je znamenitog Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka. Živio je na obiteljskim posjedima baveći se književnim radom. Riza-beg je prvi bošnjački pjesnik koji piše latinicom i prvi koji je objavio zbirku pjesama iza austrougarske okupacije (1893).

 

 Jedan je od istaknutijih predstavnika bošnjačkoga nacionalnog buđenja, surađivao je u “Bosanskoj vili”, “Bošnjaku”, “Viencu”, “Nadi”, “Beharu” i drugim časopisima, suosnivač je društva “Gajret” 1903, kojemu je dao ime.

 

Objavio zbirku domoljubnih i ljubavnih pjesama “Pjesme Riza bega Kapetanovića-Ljubušaka” (1893) i dramu u stihovima “Hadžun” (1906).

Povodom odabrane 27. noći ramazana objavljujemo njegovu pjesmu “Lejlei-kadar”, objavljenu u bajramskom prilogu “Bosanske pošte” 1897. godine.

 

Riza-beg Kapetanović Ljubušak

 

LEJLEI-KADAR

 

Dobro se sjećam onog zemana

Tiha je bila i vedra noć

Dvadeset i sedma noć ramazana –

Svom robu Allah kad pruža moć.

Noćas je vrijeme, noćas je doba,

Lejlei-kadar – kad dobri Bog

Molitve prima svakoga roba,

Molitve roba – pravoga svog.

Oči sam upro u nebo blago,

Kad će se njegov rastupiti svod,

Da molim Boga za sve mi drago:

Za oca, majku, za c’jeli rod.

Sve mi je ravno do mora bilo,

Ljubih i grlih vaskolik svijet;

Ljubih i grlih mrsko i milo,

Drvo i kamen, šareni cvijet.

Svjetlo treperi s vitih munara,

Bliži se, kuca, žuđeni čas;

Svemirom ču se molitva stara:

Allah je velik – On je vrh nas!

Svjetlo treperi s vitih munara,

Dolom se stere ružičast sjaj.

Pred okom čudna slika se stvara:

Planulo miljem na svaki kraj.

Vedrim se nebom rumen oblila,

Na zemlju slijeće zvijezda roj.

Zelena gora tlima se svila,

Tišinom šumi slavuja poj.

 I jednim trenom sinu i presta

Jedva izustih: O Bože spas!

I jednim trenom nesloge nesta,

Ljubav je žarka grijala nas!

 Na nebu vedra danica blista,

Svitala zora, svitao dan;

Spajala srca ljubav nam čista,

I to je bio samo pusti san!