U selu su rudari skromno zarađivali i sretan je bio onaj koji je još kakav zanat znao raditi – kaže ovaj stari i vrijedni majstor
U selu Vrše, udaljenom desetak kilometara od Sanskog Mosta, živi Đemil Velić, posljednji proizvođač brezovih metli. Ovaj penzionisani rudar, s ponosom ističe kako je odlaskom u penziju imao “velike fajde” od rukotvorina koje je pravio od drveta kao što su brezove metle i pleteni proizvodi, sepeti i drugi proizvodi. Kazuje:
– Nekada smo u selu Vrše bili nadaleko poznati kovači, grnčari, te majstori za izradu raznih alata, a danas sam jedini čuvar stare tradicije.
Imao finu nafaku
Starina Đemil veli kako je “vještine pletenja” naučio u ranom djetinjstvu i da mu je ovaj stari zanat pomogao da lakše živi, jer je kao rudar na obližnjim rudokopima skromno zarađivao. Prisjeća se:
– U selu su rudari skromno zarađivali i sretan je bio onaj koji je još kakav zanat znao raditi. Pletenje proizvoda od drveta donosilo je finu nafaku. Pored izrade metli od brezovih grana, pleo sam korpe i sepete. I dan danas imam posla, ali, doduše, mnogo manje nego ranijih godina kada se roba vozila autima.
Stalne mušterije
- Za izradu jedne brezove metle, drvo breze je nezamjenljivo i uglavnom koriste se brezove grane, a ovog plemenitog rastinja ima u izobilju u našem kraju – priča Đemil i dodaje kako za “radišu uvijek ima posla”.
S ponosom ističe kako ima svoje stalne mušterije.
-Najveći broj svojih proizvoda isporučujem lokalnom komunalnom preduzeću u Sanskom Mostu, a imam kupce i u susjednom Prijedora.
Pored brezovih metli, za mušterije izrađuje sepete, vile za sijeno kao i druge predmete i rukotvorine od drveta.
Djemil Velić – U njegovim rukama više zanata
Sepet ili “rudnjak”
Đemil Velić, nadaleko poznat i kao majstor za izradu sepeta, pojašnjava kako ovaj pleteni proizvod od drveta ima i drugi naziv. – Kaže:
– U narodu je poznat i kao “rudnjak”, plete se od mlade ljeskovine, drveta koje je poznato po izuzetnoj savitljivosti i čvrstoći, a naziv rudnjak dobio je zato što se u njemu prenosio ugalj. Ovi sepeti imaju po jednu ručku za koje se se kačio za samare tovarnih konja, po jedan sa svake strane.
Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba
