U Siriju i Irak od 2012. do 2017. godine otišla su 172 muškarca iz BiH, poginulo ih je oko 60, u BiH se vratilo njih oko 50

 

Ibro Ćufurović iz Velike Kladuše jedan je od 90 bh. državljana na INTERPOL-ovoj potjernici zbog ratovanja u Siriji i Iraku i njegovi roditelji iznose svoju stranu priče o njegovom odlasku.

 

 

U Siriju i Irak od 2012. do 2017. godine otišla su 172 muškarca iz BiH, poginulo ih je oko 60, u BiH se vratilo njih oko 50, a, prema podacima iz decembra 2017. godine, 12 je na izdržavanju zatvorske kazne zbog učešća na stranom ratištu, javlja Radio Slobodna Evropa.

 

Ibro se od odlaska u Siriju 2013. majci Zekiji javljao rijetko, a kontakt s ocem Šefikom prekinuo je i prije odlaska iz BiH.

 

Njegova majka kaže da je dobila dojavu da joj je sin otišao u Siriju.

 

“Kako, na koji način, ja ne znam, samo ga je nestalo iz Bosne“, ispričala je.

 

Ibro je u Siriju otišao iz kuće Bilala Bosnića, tzv. vođe selefija u BiH koji je na Sudu BiH osuđen na sedam godina zatvora zbog podsticanje na terorističke aktivnosti u vezi s vrbovanjem radi terorističkih aktivnosti i organizovanjem terorističke grupe.

 

Ibrin otac svjedočio je na Sudu i potvrdio da je njegov sin bio u Bosnićevoj kući prije nego je napustio BiH.

 

“On mi je sin. Bio je dobar đak. Hranio sam ga i ja i njegova mati. Učenik je bio, imao je pohvale od profesora i išao je na to vjersko predavanje. I tu je imao ocjene dobre. I sad, kako se on upoznao s tim Bilalom Bosnićem, nije mi jasno. I onda taj njegov savjet, mene je ovdje maltretirao i to, da sam ja nevjernik, ovo ono, i onda otišao je kod toga Bilala Bosnića čuvati koze i ovce“, rekao je Šefik Ćufurović.

 

Nakon što je napustio BiH, Ibrina porodica se raspala. Otac živi sam u Slapnici, a majka s dva Ibrina brata u Rajnovcu kod Velike Kladuše.

 

“Meni se on nikad neće ni javiti. Ja to znam. Jer je on tako zalupan, kad ja umrem neće mi klanjati dženazu, ja sam onda rekao: ‘Hej, kad si toliko kulturan, toliko pametan, pokupi te svoje vjerske knjige i haj’ toj svojoj braći’,“ kaže Ibrin otac.

 

Majka Zekija priča kako se Ibro i njoj rijetko javljao.

 

“Javljao se malo porukama, mislim telefonom se javljao, malo smo se čuli par puta, i onda nije mi se dugo javio.”

 

Posljednji put se javio putem Crvenog križa u maju 2018. godine. Tada je Ibro, pretpostavlja se, već bio u zatvoru na sjeveru Sirije, među stotinama drugih stranih državljana pripadnika terorističkih grupa gdje čekaju da ih države porijekla preuzmu i procesuiraju na domaćim sudovima.

 

“Vidjela sam da piše da on ima svoju ženu, da ima sina, ja ih ne znam… Ja bih ih voljela upoznati, i voljela bih da se svačiji vrate kući. Da budu živi i zdravi, pa i moji. Kao da bih se ponovo rodila na ovaj svijet. Zagrlila bih i izljubila… i jako ih stisla u svoj zagrljaj kao majka. To su moja djeca,“ poručila je Ibrina majka Zekija.